PIŠE: Ante JUKIĆ
Kao što svi već znamo, Aurelia će u nadolazećoj sezoni igrati u elitnom rangu hrvatskog futsala. Vrijedan je to doseg, ali i doseg koji zahtijeva puno veći proračun od dosadašnjeg. Barem jedan njegov dio pokrit će poznato vinkovačko poduzeće, a to, kao što se moglo i očekivati, nije naišlo na odobrenje nekih naših sugrađana. Točnije, naših bezgrešnih sugrađana, naših moralnih vertikala.
Naravno, njima su samo na pameti radnici i ‘mali’ čovjek, nema tu ni trunke ogorčenosti i nekih osobnih frustracija. Zamislite ovu situaciju, Aurelia se obrati dotičnom poduzeću i predloži suradnju, a oni ju glatko odbiju. Kakva bi bila reakcija dežurnih mudraca i pravednika? Naravno, nešto u ovom stilu: „Sramota. Ima toliko novaca, a ne želi pomoći klubu iz svoga grada. Mogao je vratiti bar dio toga što je nezasluženo zaradio“.
Kako se to nije dogodilo, kako je dotični poduzetnik postao sponzor i kako će svojim kapitalom pomoći Aureliji u premijernoj sezoni u najvišem rangu, iz rukava se vadi već pripremljena druga verzija komentara: „Sramota. Ima toliko novaca, a ne želi povećati plaće radnicima, nego ga troši na sponzorstvo malonogometnom klubu“.
Budimo iskreni, što god dotični uradi, nekima neće valjati. Ako ne daje, zašto ne daje? Ako daje, ima osobne interese u tome. Ako ne diže plaću radnicima, zašto ne diže? Ako diže, zašto toliko malo, mogao je više? Nećete vjerovati, ali da, ima dotični sponzor i svoj interes u ovome. Zato se to i zove sponzorstvo ili poslovna suradnja, a ne poklanjanje novca. Čudi me što još nismo počeli pljuvati po igračima Aurelije, jer, nećete ni to vjerovati, i oni dobivaju neki novac. Ne igraju ni oni baš iz puke ljubavi prema žuto-crnoj boji i Vinkovcima.
Nekoga se može voljeti ili ne voljeti, to je pravo svakog pojedinca, ali to onda treba tako i reći, a ne se skrivati iza nekih fraza i floskula. Po principu, nikad ne valja. Ako je ovako, zašto nije onako? Ako je onako, zašto ipak nije ovako? Komentar kojim se iskazuje svoje ogorčenje i frustracija uvijek je spreman. Znam da će ovo netko protumačiti kao podilaženje spomenutom poduzetniku, vjerojatno ću i ja završiti na njegovoj platnoj listi, ali, iskreno, baš me briga. Ima on dosta svojih odvjetnika i zaštitnika, ja mu sigurno ne trebam.
Čovjeka, uostalom, ne poznajem, sve što ‘znam’ o njemu čuo sam iz druge, treće ili četvrte ruke. Anđeo nije sigurno, kao što nisam ni ja, ni svi mi koji živimo u ovom gradu, ali i da je, neki bi opet grintali. Tad bi vjerojatno problem bila njegova krila. I naravno, činjenica što ima novaca, to je grijeh koji dio populacije nikad neće oprostiti.
Vjerojatno ću biti prozvan i zbog bešćutnosti prema običnom čovjeku, vjerojatno ću biti i zaštitnik velikog kapitala, ali i za to me briga. Svoje stavove po tom pitanju stvarno ne mislim dokazivati anonimnim moralnim vertikalama na internetu. Ni vama nitko ne brani sponzorirati koga god hoćete, ni vama nitko ne brani brinuti se i pomagati običnom ‘malom’ čovjeku. Mogućnosti je mnogo. Ali, očito je najlakše pametovati sa strane i uvijek imati spreman negativan komentar. A posebno je izgleda privlačno docirati nekome što bi on trebao sa svojim novcem.
Netko će reći da sam otišao u krajnost, da relativiziram. Da miješam breskve i kajsije, djedove i guštere. To je istina. Otišao sam u krajnost. Nije ovo baš moje mišljenje o temi uspješnih poduzetnika, to je malo kompleksnija tema kojim bi se trebalo opširnije pozabaviti.
Svakako to nije nešto što se može ovako pojednostaviti. Ali, kad već neki idu u jednu krajnost, onda moram ja u drugu, kako bi barem donekle vratili stvari u normalu. Pa kad dežurni moralisti mogu u jednoj rečenici ‘objasniti’ stvari i ogoliti istinu, zašto onda ne bih i ja primijenio isti recept. Čisto da dotični malo vide kako to izgleda iz druge perspektive.
Uglavnom, u gradu imamo uzoran klub koji je među najboljima u državi u svom sportu, imamo i poduzetnika koji će ih podržati u zahtjevnoj sezoni koja je pred njim. Ne morate zbog toga biti u ekstazi, ne morate širiti euforiju i zadovoljstvo, ne morate iskazivati podršku ovakvim potezima, ne morate uopće biti sretni zbog toga. Štoviše, imate potpuno pravo na sumnjičavost i nezadovoljstvo. No, imajte onda barem neki minimum društvenomrežnog odgoja, i pokušajte se bar u ovakvim situacijama suzdržati od moraliziranja i bacanja kamenja prema grešnicima.