PIŠE: Ante JUKIĆ
Dugo sam trpio i šutke promatrao ovu nepravdu, ali više stvarno ne mogu. Hoće li netko reagirati, hoće li barem Podravske štuke dignuti glasiće? Ovakvo ismijavanje, podcjenjivanje i omalovažavanje nikad nisam vidio.
Kad povlačiš paralelu s neambicioznim klubom koji nikad neće ispasti iz lige, ali ni ne pokušava napraviti iskorak – Slaven Belupo. Kad tražiš primjer ne pretjerano kvalitetnog igračkog kadra – Slaven Belupo. Kad govoriš o malim utakmicama koje moraš pobijediti ako želiš biti prvak – Slaven Belupo. Kad neka zvijezda igra ispod očekivanja, prijetiš joj odlaskom na posudbu u – Slaven Belupo. Dosta više s tim, ostavite se više tog kluba.
Ljudi godinama neprekidno u elitnom rangu, jednom bili doprvaci, dvaput igrali finale Kupa, od večeras su (ponovno) u polufinalu Kupa, imali su nekoliko zapaženih nastupa u Europi. Pobjeđivali Athletic Bilbao i Aston Villu, nekoliko puta natamburali Dinamo. Upravo su ih oni poslali u Ligu za bedaka, ako se netko možda ne sjeća. Svojedobno Koprivnicu za Hajduk učinili težim gostovanjem od Vinkovaca. Sa Segestom i Cibalijom igrali su one mitske trokut kvalifikacije. Ako ni zbog čega drugog, samo zbog toga zaslužuju poseban status u našem nogometu.
Nikad nas nisu sramotili po Europi, ni na terenu, ni na tribinama. Pokazali za HNL zavidnu razinu poštenja i morala, kad nisu iskoristili priliku izbaciti Lokomotivu iz lige, pobijedivši u utakmici koja im ništa nije značila. Dobro i redovito plaćaju, ugodna i obiteljska atmosfera na tribinama. Prava je milina slušati tu zanesenu djecu na Apašu kad se nadglasavaju s opakim momcima s druge strane ograde.
Dres Slavena su nosili i(li) na njihovoj klupi sjedili, između ostalih: Marijo Dodik, Roy Ferenčina, Pavo Crnac, Bojan Vručina, Ivica Karabogdan, Edin Šaranović, Dino Kresinger, Davor Vugrinec, Stipe Bačelić-Grgić, Dragan Stojkić, Saša Bjelanović, Ivan Krstanović, Muzafer Ejupi, Leon Benko, Nikola Pokrivač, Dario Čanađija, Srebrenko Posavec, Mario Bilen, Mateas Delić, Mile Petković, Kruno Jurčić, Elvis Scoria, Igor Gal, Željko Sopić, Željko Kopić, Mladen Frančić, Mato Jajalo, Renato Jurčec, Asim Šehić, Ognjen Vukojević, Aljoša Vojnović, Elvis Kokalović… Sve legenda do legende. A ovi nabrojani samo su kap u Dravi. Malo li je?
Mi Hrvati stvarno nekad znamo biti čudni, razmaženi do bola. Nema nas ni četiri milijuna, a ponašamo se kao da nas je milijarda. Prelako se odričemo svojih veličina, uzimamo ih zdravo za gotovo. U nekoj drugoj zemlji Slaven Belupo bi imao poseban status, dobio bi zasluženo poštovanje. Amerikanci bi od njega napravili brend i filmsku priču. A mi? Nama je Slaven Belupo dosadni, neambiciozni klub bez karizme i trofeja. Eto, HNL vrvi karizmatičnim i ambicioznim klubovima punih trofejnih vitrina… Glava me već boli od ovog konstantnog ruganja s Belupom, morat ću stvarno popiti jedan Lupocet.
Što h više gledam, meni Farmaceuti ne da nisu dosadni, nego su mi baš zanimljivi. U njih je utkano sve ono što HNL jest. Romantika i ikone na sve strane. Moje simpatije Slaven Belupo uvijek će imati. Zapravo, bez razmišljanja smjestio bi ih na drugo mjesto svojih omiljenih klubova. Odmah iza Lokomotive.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.