PIŠE: Mladen KEVO
Dovoljno davno da bi mogli uvidjeti kako se nakon punih sto godina ni za 1 mm nismo pomakli, a nedovoljno davno da bi bilo zaboravljeno, Miroslav Krleža zapisao je, citiram: “Ti naši patrioti, to ti je posebna pasmina ljudi. Svi bi oni ginuli za Hrvatsku, ali da im netko drugi metak primi. I svi bi oni plakali za domovinom, ali dok se peru zlatnim sapunom u Beču (Bruxellesu, op. a). Domovina? To je najskuplja riječ u hrvatskom jeziku. Njome se trguje kao švercanim duhanom: pod pazuhom, ispod stola, u mraku…”.
Vama, koji se zanosite kako su hajka i linč Internet toljage za zastrašivanje i ušutkavanje. Hrvatska je uvijek imala deset slobodnih i slobodnomislećih intelektualaca, novinara i javnih djelatnika koje nitko nije uspijevao ušutkati. Ima ih i danas. A bilo je situacija kad je slobodarska Hrvatska visila o niti koja se zvala hoće li i tih deset ustuknuti. Nisu ustuknuli i neće uzmaknuti. Za vaše frustracije što se poklopila ta `statistička anomalija`, da je jedan od tih deset baš u vašem šoru, s tim čak pomalo i suosjećam!
Onog herojskog grada iz ratne kolumne `Moji Vinkovci` više nema. U duhovnom smislu Vinkovci su danas `provincijska kasaba` iz Andrićeve `Travničke kronike`. A u političkom Mjera sluganstva jednom pokvarenom korumpiranom režimu. Preko kog ćemo oprati milijardu kuna u aferi `Plin za cent`? Pa preko vinkovačke tvrtke `Plinovod Istočne Slavonije`. A preko kog ćemo blokirati osnivanje Saborskog povjerenstva za `Hrvatske šume`? Pa preko vinkovačkog zastupnika. Tu, bit napadan je ono `kompliment`.
Oko tzv. `koncerta` još i ovo; `Glasajte za Most – on je Naša opcija`: seoske bakice potvrdile su mi kako im je to župnik rekao u ispovjedaonici, odriješujući ih od svih grijeha – još prije deset godina. Da je tako potvrdio je i sam Božo Petrov, kad je prvo odbio koaliciju s Hadezeom, a potpisao koalicijski ugovor sa SDP-om. No, čim mu je župnik iz Metkovića javno zaprijetio `fetvom` – ukidanjem ne samo mjesta u prvom redu do Oltara, nego i zabranom ulaska u Crkvu – metkovski psihijatar hrabro je ustuknuo.
Dakle, Da! S vremenske distance od 10 godina, gledajući i ovog Miletića iz Rijeke i sve drugo, može se s najvišim stupnjem pouzdanosti reći kako je Most bio prvi institucionalni Pokušaj Klera da ima svog premijera `Tima građevine`, a u Vladi svoje ministre. Temeljnu misiju `skidanja Crvenih s vlasti` Most je odradio. Ali, sve dalje Most je `zabrljao`. Zato je izgubio Metković, zato Božo nije Župan, zato će kopniti kao što kopni i zato će na kraju nestati. Jer, ono za što je bio `projektiran` nije realizirao. Roba s greškom!
Ovo sada s MPT – drugi je pokušaj Klera da uzme vlast. I to onog po hrvatske nacionalne interese najrigidnijeg, povijesno najpogubljenijeg. Jer, pokušavati rehabilitirati NDH 2025. za Hrvatsku je otprilike toliko razumno i korisno koliko bi npr. bili pokušaji neke radikalne Ljevice da se obnovi Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. S tim da budemo načisto jasni. Šteta za Hrvate od SFRJ postoji, ali smo od nje imali i velikih koristi. Od NDH imali smo samo štetu i povijesno neizbrisivu nacionalnu ljagu.
Poput `lom čokolade` koju na porti Kraša i danas možete kupovati na kile, u običnoj najlonskoj vrećici, po višestruko nižoj cijeni i u Politici postoje one `Lom situacije` – nakon kojih ili reagiraš na razini visine izazova s kojim si suočen pa povijest tvoje postupke trajno pamti. Ili zbog izostanka tog i mlakosti sam završiš kao `Lom roba` u nekom Kontejneru povijesti. Primjer reakcije na visini potreba Mesićevo je umirovljenje 12 generala kad su se zaigrali politike. Reakcije s Lijeva oko MPT suprotan su primjer.
Časni izuzetak bila je Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je u proglasu poručila: `Republika Hrvatska je danas država slobode, ljudskih prava i demokracije. Nastojati ugroziti ju kao takvu znači napasti ju. Jučerašnji skup je utoliko bio protuhrvatski i protueuropski. Višednevni pokret obilježen simbolima i porukama mržnje kulminirao je izgovaranjem ustaškog slogana u prisutnosti stotina tisuća ljudi, postavši time najvećim (pro)fašističkim skupom održanim u Europi nakon Drugog svjetskog rata.` Da!
Osječki intelektualac Jaroslav Pecnik (s kojim sam žestoko polemizirao) kaže: `Ima na ljevici ljudi koji su spremni jasno reći što misle o tome, no čim u stranačkim priopćenjima postoji “ali… ali to je samo koncert… ali ima i nekih lijepih pjesama…”, onda to više nije to. Profesor sam logike pa znam što je definicija, traži jasno sadržajno oblikovanje pojma. No, kako ćete jasno i sadržajno definirati da je “Za Dom Spremni” ustaški pozdrav, ako tomu odmah dodate “ali”. Čim to dodate, od toga nema više ništa`. Da!
Nepoznat netko vandalizirao je spomenik banu Josipu Jelačiću na glavnom zagrebačkom trgu. Crvenom bojom simbolički je `prerezan` vrat i konju i banu, dok su Jelačićeve oči prebojane bijelom bojom. Na postolju spomenika ispisano je crvenom i bijelom bojom “Srbi se bore, A mi?”. Autor koji je oskvrnuo spomenik hrvatskom banu očito se referira na studentske prosvjede koji se već mjesecima održavaju u Srbiji kojima se traži smjena vlasti i odgovornost zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Dok srpska mladost osam mjeseci je na ulicama, odrekla se čitave studijske godine da bi jedan sad sasvim totalitarni režim Aleksandra Vučića ako ga već/još ne mogu srušiti barem blokirali potpunom prometnom paralizom Srbije te prokazali pred onima što ga od Bruxellesa do Washingtona i Moskve besramno podržavaju i pred onima koji mu poput Orbana i Plenkovića `drže ljestve`… Za to vrijeme hrvatska mladost ili je na `koncertu` ili je u nekom pogubljenom limbu izgubljene osobne perspektive.
Dok Rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić sve predvodi (a profesori beogradskog i novosadskog univerziteta obrazovali su i odgojili ovu generaciju da se demokratskim vaninstitucionalnim metodama dignu protiv institucionalnog terora režima) za to vrijeme u predvečerje koncerta MPT nekad ugledna HAZU održala je `simpozij` kako je `svejedno` je li na hrvatskom grbu prvo polje bijelo ili crveno. U prijevodu: Grb Republike Hrvatske i Grb NDH = `to vam dođe na isto`. Ne dođe! O Simbolima je riječ.
Samo dvije vrste ljudi ne razumiju MOĆ SIMBOLA! To su: budale i hrvatski akademici. Ili je to u nas jedna te ista sorta. A dok sve tone tako kako tone, kakve su reakcije s hrvatske Ljevice? Reakcije su ono čuveno Račanovo `odlučno možda`. Reakcije su `ispravak netočnog navoda` u Saboru Arsena Bauka. Reakcije su da uz četiri tisuće eura saborske plaćice pjevuše onu Mišinu: `Šuti srce – Mogli bi te čuti`. Reakcija je da nam SDP `epohalno otkriva` kako je to što se desilo na hipodromu `bila sramota`… Ma daj?!
I reakcija je da Možemo `traži da se zabrani ustaški pozdrav Za Dom Spremni`. Od koga traže zabranu? Od Plenkovića i Božinovića. A tko je svu logistiku države zlorabio da MPT-u omogući ovo? Pa Plenković i Božinović? A tko je došao na generalnu probu večer prije te svoju malu djecu doveo da opale selfie i dobiju autogram od MPT? Pa Plenković i Božinović. Dakle, od onih koji su to omogućili, politički sponzorirali, za to zlorabili sve resurse države i sad se pakosno smijulje, od njih – traži se `zabrana`?!
Pa da su, držeći se one `Mudrac si dok ne progovoriš`, čelnici obje najveće oporbene stranke šutjeli – manje bi nemoćno izgledale njihove reakcije od ovih. Ljevici na naplatu stiže 35 godina nečinjenja. Mirno su promatrali sustavno zatiranje sveg antiFašističkog. Nemoćno su promatrali kako se korak po korak na lomači spaljuje kompletna hrvatska povijest između 1945. i 1990. (u kojoj je bilo tamnih ali puno više svijetlih trenutaka). Pasivno su nazočili restauraciji Ustašluka. I sad je faza: `a kaj se tu more`…
Pamtimo najtragičniji trenutak moderne hrvatske Ljevice u 35 godina povijesti suvremene Hrvatske. Onaj trenutak kad osoba s bivšom iskaznicom broj 2 Socijaldemokratske Partije Hrvatske, dakle Milan Bandić (na traženje `ustaše s hozntregerima` Hase-Zlatka Hasanbegovića), odobrava odnosno naređuje ukidanje Trga Maršala Tita u Zagrebu i `svečano skidanje ploča` koje završavaju u emisijama tipa Bujice kao materijalni dokaz kako `Nema Više Ništa`. Nije više ona faza `Oba su Pala`. Sve je palo. I Tito je pao!
Bijelu zastavu predaje nisu otvoreno istaknuli, ali prizivaju onu Joletovu `Nosi mi se bijela boja`, a Zlatnoj ribici šapuću `Imamo samo jednu želju – još ovaj puni lagodni saborski mandat`. Dok su 72. filmski festival u Puli otvarali pjesmom talijanskih partizana `Bella Ciao`, stihovi `Probudio sam se jednog jutra, o ljepotice zbogom, ljepotice zbogom, zbogom, zbogom… Probudio sam se jednog jutra, i pronašao napadača.`, međutim, nisu odzvanjali kao pobjednička pjesma, nego, prije kao – Karmine za antiFašizam…
P. S. U Tomislavgradu, povodom 1.100 godina krunidbe Kralja Tomislava, Nadbiskup Kutleša rekao: `Komunisti htjeli zatrijeti Hrvatski narod`?! Oko Kralja Tomislava i Komunizma činjenice su ove: organizacijski odbor za spomenik u Zagrebu formiran 1923. godine. Pune 24 godine Kralj je čamio u podrumima livnice. Stjepan Radić i Vlatko Maček nisu imali političke moći postaviti ga. A Karađorđevići i Ante Pavelić zabranili su njegovo postavljanje. Spomenik Kralju Tomislavu podignut je u Zagrebu 1947. godine, u mandatu prvog predsjednika Vlade Narodne Republike Hrvatske pjesnika Vladimira Nazora, jer su tako ODLUČILI Komunisti. Hrvati ne da nisu iskorijenjeni u komunizmu nego nas je u tom periodu jedini put u našoj povijesti ikad – bilo više od 4 milijuna u SRH + više od 800 tisuća u BiH. Sad nas je cca 3 milijuna i nešto sitno u RH, a u BiH manje od 400 tisuća?! Čim nas u ovoj Hrvatskoj opet bude više od 4 milijuna Hrvata, a u BiH opet ih bude više od 800 tisuća – Vama poštovani Nadbiskupe pripada prvenstvo te radosne objave, koju ćemo svi s ushitom prihvatiti. Dotad, malo opreza s povijesnim činjenicama…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.