✍️ Ante JUKIĆ
Prema Knjizi postanka, Bog je šest dana stvarao svijet, a onda je sedmog dana počinuo. I sad si ja nešto razmišljam, zašto se iz nedjelje u nedjelju pravim pametan? Zašto mučim i sebe i vas, kad je Bog poslao snažnu poruku? A Njegove riječi valja shvatiti ozbiljno.
Ima odmor smisla. I onaj tjedni, nedjeljni, ali i godišnji. Treba čovjek malo zastati, predahnuti i odmoriti tijelo, a onda i dušu. Prebaciti se sa svakodnevnog kolosijeka užurbanosti i histerije na sporedni, gdje je puno manji promet i s kojeg se jasnije može spoznati svijet oko sebe. Dolazak ljeta znači i početak drugačijeg režima života. Sve je nekako opuštenije, ležernije, zamorne teme bacaju se na stranu, a mozak ubacuje u nižu brzinu. U takvom raspoloženju ljudi traže odmak od svega, često, nažalost, i od Boga. Umjesto odmora s Njim, biraju odmor od Njega.
Vjernik ne može, niti treba za vrijeme ljeta živjeti kao u ostatku godine. Uostalom, i Crkva za ovih nadolazećih mjeseci ima drugačiji raspored, i ona se prilagođava. Većina pobožnosti i sadržaja u župama stavljena je na čekanje. To, međutim, nije poruka ‘odmorite se od Boga, vidimo se na jesen’, nego poziv svoju vjeru doživjeti na drugi način. Boravak u prirodi idealna je prilika za promišljanje o duhovnim stvarima. Ako smo već tijekom godine vječno u žurbi i kronično bez slobodnog vremena, sad imamo mogućnost pročitati neku duhovnu literaturu ili se detaljnije posvetiti proučavanju Svetog pisma. Može se otići i na hodočašće, posjetiti mjesta u kojima ćemo prije svega pronaći odmor za dušu.
Naravno, jedno je ključno, ono s čime sve počinje i završava. Gdje god se zatekao, kamo god ga put za vrijeme godišnjeg odmora odveo, katolik nikad ne bi smio propustiti nedjeljnu Svetu misu. Takav odmor ne postoji, kao što ni postoji mjesto gdje se ne može sudjelovati na ovoj temeljnoj kršćanskoj pobožnosti. Nedjeljna Euharistija je i obveza, ali ako je vjernik shvaća isključivo tako, to je onda već poziv za preispitivanje. Sam Krist je rekao: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“. Nije, dakle, rekao kako će nas dodatno umoriti, nego odmoriti. On je oaza koju uvijek treba tražiti, a drugačije okruženje i nova sredina prilika su za osvježenje i izlazak iz uobičajene zone. Budući da tijekom godine uglavnom slušamo iste svećenike i primamo iste poruke, dobro je malo promijeniti frekvenciju i čuti drugačiji pogled na svakodnevicu.
I zato, prva stvar koju katolik treba napraviti kad dođe na godišnji odmor, je raspitati se za crkvu i raspored Svetih misa. Bez Boga odmor nije potpun, ako Ga potpunosti maknemo u stranu, mogli bi na kraju godišnjeg biti još umorniji nego što smo bili kad smo na njega krenuli.
Još nešto. Ne bi to trebalo posebno naglašavati, no činjenica je kako mnogima to još uvijek nije sjelo do kraja. Sveta misa je otajstvo, a crkva dom Božji. Kako sama zgrada, tako i dvorište i sve što joj pripada. Što znači kako vjernik mora voditi računa o pristojnom i uzornom odijevanju, koliko god vruće i sparno bilo. Kad god je u nedoumici, čovjek bi se trebao zapitati bi li takav došao, primjerice, na sprovod ili na neku svjetovnu svečanost. Pa kad već poštujemo prijatelje i njihove domove, što je svakako dobro, onda bi barem jednako tako trebali poštovati i Boga.
Odnos duše i tijela možda najbolje opisuju Kristove riječi iz današnjeg evanđelja.
„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali dušu ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“, rekao je Gospodin svojim učenicima, pa im ma kraju jasno poručio:
„Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“
Dakle, tjelesni odmor je važan, ali vjernik se nikad ne bi smio zaustaviti na njemu, jer tijelo je ionako prolazno i raspadljivo. Duša je najvažnija i za nju se prvenstveno treba brinuti. Uvijek, pa i u ovim ljetnim mjesecima. Uostalom, i jedan pozdrav kojeg često izgovaramo kad idemo na put šalje jasnu poruku. Zbogom, znači, s Bogom, nikad i nikud bez Njega.