✍️ Ante JUKIĆ
Nazvao me jučer prijatelj iz Dalmacije, pa mi se požalio. Kaže, tamo je nepodnošljivo, ljeti pogotovo. Vrućina, gužva, naporni turisti izviru sa svih strana. A još treba i raditi. Nije život jednostavan kao kod nas u Slavoniji, gdje nema gužvi, a plodna zemlja kud god se okreneš. Svoje jadanje završio je zaključkom:
„Lako vama, sve vam je servirano. Baš ste sretni.“
A onda je meni skočio živac, svašta mi je prošlo kroz glavu. Tako je malo nedostajalo da mu kažem ovo:
„Molim!? Nama je lako? Mi smo sretni? Kuću koju ja ovdje u Slavoniji ne bih mogao ni pokloniti, vi iznajmljujete ili prodajete za astronomske iznose, samo zato što se nalazi uz more. Ma čak ne ni kuću, nego običnu šupu. Nikakvog truda uložili, dida ostavio i sad ubirete profit. U tih nekoliko ljetnih mjeseci zgrnete koliko mi Slavonci možemo samo sanjati za svih 12. Preostali dio godine lagano sve četiri u zrak, bevanda, briškula i ćakula o nogometu. A cijene ugostitelja ne moram ni spominjati. Kao da je naša kava lošija ili sladoled manje ukusan, ali što to vrijedi kad nemaš pogled na more, nego na neku njivu ili jezero.
Realno, ne morate ništa raditi, a živite bolje od nas koji se ubijamo od posla. A oni koji se, valjda iz znatiželje i dosade, ipak odluče na taj pothvat, izaberu najlakši mogući posao. Zamisli ti to, izađeš brodom na pučini, baciš mrežu i to je to. Mi ovdje oremo, kopamo, plijevimo, zalijevamo, hranimo, sijemo, špricamo, koljemo, tančiramo, sušimo, muzemo… Ne znaš, boli li te više glava od posla ili od troškova. I opet nikakve garancije nema. Dođe tuča, suša, kuga i mo’š se slikat.
Trebalo bi se sve poklopiti, pa da imaš neku solidnu zaradu, a poklopi se uglavnom nikad. I onda na kraju budeš sretan ako je pozitivna nula. Nakon što si se rukama i nogama borio za pristojnu otkupnu cijenu pšenice, litre mlijeka ili kile žive vage. A vi, nit’ orali, nit’ kopali, nit’ hranili, samo isplovite i zagrabite. Još da je barem neko meso, pa ‘ajde, nego riba. Kao da se netko od toga najeo. Ali, naravno, vi to izreklamirate kao da je ne znam što i prodajete skuplje od pravog mesa.
Ma, znaš što? Čak mi ne smeta sve ovo, lako bih ja to podnio, samo da niste toliko puni sebe. Kao da ste svu pamet svijeta popili. Vi ste najbolji, najljepši, nigdje na svijetu nema takvih ljepota, kao u toj vašoj Dalmaciji. I naravno, samo ste vi pošteni, nitko drugi. Svima ćete naći zamjerku, samo sebi ne. Svi drugi su krivi što niste osvojili naslov 20 godina, nipošto nije do vas. Ne bi vas ubilo malo skromnosti i samokritike, kad već ne trčite za poslom.“
Ipak, u zadnji tren sam se uspio suzdržati, nisam rekao što mi je na duši.
„Istina, nije vama uopće lako“, zaključio sam i utješio prijatelja. Kako to samo Slavonci znaju učiniti.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.