PIŠE: Vladimir RUBIĆ
U svibnju 2018. godine Vinkovci su bili središte hrvatskog nogometa. Na Cibalijinom stadionu odigrano je finale Kupa Hrvatske između Dinama i Hajduka, pred oko 8.000 gledatelja. Dinamo je pobijedio 1:0 i odnio pehar, a osim (uobičajenih) primjedbi poražene strane na (Zebecovo) suđenje, utakmica je protekla korektno i bez repova. Nitko tada nije govorio o vinkovačkoj „oranici“, niti se teren ismijavao, kako to posljednjih dana s podsmijehom čine pojedini televizijski komentatori, pokušavajući biti duhoviti govoreći kako bi i koze morale bandažirati noge da se na njemu ne ozlijede.
Zanimljivo je kako se percepcije mijenjaju. Nedavno prikazani dokumentarci o Brazilu – nogometnoj velesili – jasno pokazuje da se budući velikani stvaraju na skromnim, nerijetko lošim terenima. Tamo djeca, uz talent i ozbiljan rad trenera, izrastaju u svjetska imena. Loš teren nije izgovor, nego izazov. Kod nas, čini se, džomba često služi kao savršeni alibi za neuspjeh, osobito kada se analize pretvore u karikiranje umjesto u dobronamjernu kritiku.
No, ono što javnost tada nije znala, a danas bi morala znati, jest da je upravo u vrijeme vinkovačkog finala Izvršni odbor HNS-a već donio odluku da se HNK Cibalia, zbog tehničko-financijskih poteškoća, administrativno izbaci iz Prve u Treću HNL. Odluka je bila donesena, ali se o njoj šutjelo – radi „mira u kući“. Sve dok Zebec nije odsvirao kraj. Prethodno, znali su za to članovi IO HNS-a, tehničke službe, pa i tadašnji predsjednik Cibalije, ujedno i član Izvršnog odbora.
Još je znakovitija činjenica da je HNS prethodno donio odluku (i) o investiranju u obnovu travnjaka u Zaprešiću, Puli, Koprivnici, Zagrebu (Maksimir i Kranjčevićeva) – i u Vinkovcima. Sredstva su trebala biti osigurana iz HNS-a i UEFA-e, a radovi završeni do kraja 2018. godine. Svi ti travnjaci su obnovljeni. Svi – osim onog u Vinkovcima!
Vinkovci i Cibalia nisu bilo kakva točka na nogometnoj karti Hrvatske; riječ je o povijesnom nogometnom centru. Zanimljivo mi je i to da su tadašnji sudionici donošenja odluka i danas na čelnim pozicijama hrvatskog nogometa.
Možda je vrijeme da se, s velikim zakašnjenjem, ispune obveze preuzete još 2018. godine. Ne zbog trave. Nego zbog poštenja. A i zbog poruke da hrvatski nogomet ipak pamti gdje su mu korijeni.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.