Dalibor Matanić je, kako stvari stoje, godinama uznemiravao svoje suradnice i studentice porukama seksualnog sadržaja.
Možda vam se na prvu čini kao „pa šta ima veze, ništa strašno ako je ostalo samo na porukama, ako nikoga nije fizički zlostavljao“, ipak je strašno jer psihički teror često zna biti gori od fizičkog!
Ali, tema ove kolumne nije seksualno maltretiranje mladih djevojaka i žena od strane „bijelog muškarca na poziciji moći“ (pisat ću i o tome u kolumni „Jedna noć u Veljači“), nego ono što nakon optužbi, dokazanih i nedokazanih, proživljava Matanić i drugi „matanići“.
Osuda javnosti, kaznene prijave, ignoriranje komšija, otkazivanje sadašnjih i budućih projekata, okretanje leđa većine dojučerašnjih prijatelja – to mu se već događa ili će se u bliskoj budućnosti dogoditi.
Svakome po zasluzi, nemam ništa protiv, „kako si trenirao, tako ćeš i igrati“, stara je sportska mudrost pa se s tim dijelom u potpunosti slažem.
Samo, pitanje je trenutka kad će se netko dosjetiti da to nije dovoljno i da bi bilo poželjno javno spaliti DVD-ove „Blagajnica hoće ići na more“ i „Fine mrtve djevojke“ na Trgu bana Jelačića ili baciti „kašikaru“ na RTL jer je prije sedam godina prikazalo „Kino Lika“ u udarnom terminu.
I, podrazumijeva se, pokrenuti peticiju da se njegovi filmovi nikada više ne prikazuju!
Nigdje!
Zauvijek!
To mi čak ne bi ni teško palo jer smatram da su mu filmovi, kao i ogromna većina hrvatske kinematografije, prilično negledljivi, ali bi mi smetalo iz drugih razloga…
Kultura otkazivanja
Već vam je iz podnaslova jasno da je Matanić nova žrtva (Matanić pa žrtva, neobično zvuči, je l’ da?) zapadnjačke histerije zvane cancel culture, trenda koji me, uz pretjeranu političku korektnost, trenutno najviše živcira.
Za one koji ne znaju što je kultura otkazivanja, ukratko:
netko od poznatih i slavnih napravi nešto loše (Bill Cosby), manje loše (Mel Gibson) ili bezazleno (J. K. Rowling) pa se hrpa besposlenih, nadrkanih „prijepodne mrzim sebe, a poslijepodne cijeli svijet“ šatro aktivista po društvenim mrežama angažira i udruži ne bi li im zatrli „sjeme i pleme“, odnosno svaki trag da je ta osoba ikada stvarala, djelovala ili postojala.
Još je gora stvar kad se izvuče neka izjava iz, recimo, 1986. godine pa se momentalno razapne autor rečenice „ teško je procijeniti koliku je štetu pretrpio Holyfield u prve četiri runde jer se na crncima ne vide modrice“ ili „ Židovi su bili prilično koncentrirani“.
Meni osobno najgori primjer otkazivanja je Pepe Le Pew, onaj smiješni tvor iz crtića, koji je izbačen je iz filma Space Jam zbog toga što “promiče kulturu silovanja“(!?!).
Majke mi, ne lažem.
Može li mi se sviđati Hitlerova slika?
Filozof Roland Barthes postavio je teoriju u kojoj odvaja autora od njegova djela, a u najkraćim crtama bi glasila „ako je autor knjige ili pjesme dokazano loša osoba, znači li to da mi se to djelo ne smije svidjeti“?
Hoću li manje voljeti Privedite osumnjičene zbog toga što je Kevin Spacey optužen (u međuvremenu oslobođen!) za silovanje muškaraca?
Ne!
Mislite da ću promijeniti stanicu kad naleti „Pogledaj dom svoj anđele“, fantastična pjesma deklariranog četnika Bore Čorbe?
Naprotiv, pojačat ću je!
Dani Alves je nedavno osuđen za silovanje pa ga je Barcelona, zbog neviđenog pritiska internet bojovnika/ica, ekspresno izbrisala sa popisa legendi kluba. Šta, ako je silovatelj, gumicom se briše činjenica da je za Barcu odigrao preko 400 tekmi i osvojio 43 (!!!) trofeja. Hoće li ga prekrižiti i na svim klupskim fotografijama!?
(Na sreću, i tamo ima netko normalan pa je Alves vraćen na listu legendi, gdje i pripada.)
Govor mržnje? Ne, sloboda govora!
Kod nas ovo izdrkavanje još nije toliko uzelo maha, međutim, samo je pitanje vremena jer volimo pratiti truli Zapad u većini stvari pa zašto ne i u ovoj. Ako dolazi sa modernog i naprednog Zapada, ne može biti loše, je l’?
Već vidim zaplet u kojem su pronađeni dokumenti koji nedvojbeno dokazuju da je Josip Runjanin počinio više ubojstava na području Vinkovaca, a Antun Mihanović oženio svoju rođenu kći… Maloljetnu.
Normalno, takvi manijaci ne mogu i ne smiju biti autori ničega vrijednog pa po hitnoj proceduri zabranjujemo „Lijepu našu“.
Imam čak i ideju koga bi u Vinkovcima mogli otkazati i tako pokazati cijelom svijetu koliko smo mi napredni, osviješteni i moderni.
Dubravko Mataković, barun stripa, knez groteske, grof humora i ajatolah rock and rolla, kako ga je sjajno opisao jedan obožavatelj, od rane mladosti mi je Bog, a njegovi stripovi i bend Septica su mi Novi i Stari zavjet.
Ipak, ovih dana sam shvatio da se gospodin Dubravko u svojim djelima sprda sa ženama, gay populacijom, Hrvatima, crncima, Srbima, osobama s invaliditetom, osobama bez invaliditeta, političarima, policajcima, debelima, debilima, osobama niskog rasta, slijepim i slabovidnim, vojnicima, Srbima, ustašama , partizanima , četnicima, seljacima i osobama sa prekomjernom tjelesnom težinom, da nabrojim samo neke.
I sa Srbima!
Zbog svega toga, ali prvenstveno zbog mog viška vremena, flat interneta i očajničke želje da budem relevantan barem jednom u životu, pokrećem peticiju za otkazivanje Matakovića!
Uz otkaz na fakultetu i svih postojećih poslovnih ugovora, zahtijevat ćemo ( da, „ćemo“, jer će mi se sigurno pridružiti hrpa sličnih neostvarenih besposličara kakav sam i sam) da se svi njegova stripovi, ilustracije i crteži trajno uklone iz knjižnice i svih drugih javnih ustanova grada Vinkovaca….za početak.
Ultrasi će također reagirati pa ćemo prekrečiti sve murale sa Malim Ivicom, laserski ukloniti tetovaže, a za novi simbol ćemo izabrati Elsu iz Snježnog kraljevstva, pčelicu Maju ili Gretu Thunberg.
Trebam li uopće spominjati da dotični gospodin nakon ove , apsolutno opravdane, hajke, neće moći više crtati ni po prašnjavoj šoferšajbi, a kamoli negdje drugdje?
A što nakon Matakovića?
Ništa, idemo dalje, sigurno će već netko, negdje, neoprezno izlanuti neku neoprostivu strahotu poput „žene su nježniji spol“ pa ćemo ga razbucat’ k’o Izrael Gazu.
