PIŠE: Mirko MRNAREVIĆ
KAKO DOLAZI DO TOGA DA JEDAN SUPRUŽNIK PREVARI DRUGOGA?
Više je razloga, ali bih se fokusirao na onaj temeljni. Prijevara u braku je simptom lošeg braka u kojem je jedan od supružnika duboko nezadovoljan, najčešće se osjeća sam, nedoživljen. Život ide svojim normalnim ritmom, a osjećaj samoće i nezadovoljstva raste. Prvo se javlja odbojnost i osjećaj otpora (potisnute ljutnje) prema drugoj osobi, izbjegava se bračni odnos (nekad se osobe iza njega osjećaju prljavo…), sve teže je boraviti nasamo s takvom osobom. Dakle, bračni odnos je postao toksičan i loš. Događa se često da osoba koja pati potraži ono što joj nedostaje u braku izvan braka.
Da je ta osoba u braku imala sve što joj treba, ne bi odlazila u avanture izvan braka. A što joj treba? Vrijeme provedeno zajedno, otvoreni odnos u kojem se sve dijeli iz srca, razgovor. Da jedno drugome budu na prvom mjestu. Ako je to poremećeno, brak se urušava. Ljudi pomišljaju da je temelj braka seksualni odnos. Nije. Temelj braka je dobra komunikacija i međusobno razumijevanje i podrška. Ako se temelj uruši, onda živimo u ruševinama.
Koje su dobre opcije kada je prijevara u pitanju? Popravak bračnog odnosa ili prekid i izlazak iz braka? Obje opcije su dobre i nije poraz ako netko želi napustiti bračni odnos.
POPRAVAK BRAČNOG ODNOSA
Budući da je prijevara u braku simptom lošeg braka, ona je vrišteći poziv da nešto treba mijenjati. Ona do srži strese oba bračna druga. Ako im je obojima stalo (naglašavam obojima), bračna zajednica se može popraviti. Kako? Stavljanjem svih skrivenih karata na stol. Potpunom otvorenošću. Razgovorom koji će zaustaviti jedan lažni brak koji postoji samo na papiru i gdje će ljudi napokon postati stvarni, reći ono što misle i osjećaju. Dobro je uključivanje i stručnjaka u ovakve razgovore, ali nije uvijek neophodno. U pitanju je duboka i teška bračna kriza u kojoj oba partnera duboko pate. I otvaraju im se oči. Ako postoji samo jedan element; otvorenost za istinu ili iskreni razgovor (a to je znak da još postoji ljubav među njima), može nastati nešto novo. Novi brak, novi odnos i nova sreća. Nova ljubav. Jer supružnici postaju svjesni što znači ako izgube jedan drugoga. Znam nekoliko slučajeva koji su na ovaj način spasili brak i ponovo se zavoljeli.
PREKID BRAČNOG ODNOSA
Izići iz braka nije životni poraz. To može biti dobra opcija kako za jednog od supružnika, tako i za djecu. Ako se ne može razgovarati otvoreno, ako jako dugo traje osjećaj usamljenosti, nerazumijevanja ili postoje elementi psihičkog (vikanje, prijetnje, život u strahu, zanemarivanje) ili fizičkog zlostavljanja i ništa se ne može promijeniti – vrijeme je za odlazak (udaljavanje) od bračnoga druga. Supružnik koji pati stalno pokušava popraviti brak, a onaj drugi nije zainteresiran. Negira, optužuje, prebacuje krivnju, glumi da je sve u redu… I supružnik koji trpi ima osjećaj kao da razgovara sa zidom. Ništa se mijenja, stalno isto… Zid ostaje zid. A djeca su ta koja najviše stradaju. Ona osjećaju toksičnost odnosa i pate u sebi. Užasno pate. Zato je izlazak iz lošeg braka u biti spašavanje djece i samoga sebe.
Jer, ako se ostane u takvom nepromjenjivo lošem odnosu doći će do trajnog psihološkog oštećenja jednog od supružnika i neizbrisivih rana na duši djece. Problem je u tome što se iz lošeg braka i loših veza jako teško izlazi. To je osjećaj nalik smrti. Kao da moraš umrijeti. Zato većina ljudi ostaje u braku koji uništava i njih, i djecu. Nemaju hrabrosti. Ali imaju super izgovore (zbog djece, a ne vide da vlastitu djecu drže u teškoj situaciji koja ih uništava; “zaklela sam se na križ” – da, ali nitko ne traži od tebe da trpiš zlostavljanje. Izraz “voljet ću te u dobru i zlu” – znači u dobrim i lošim danima, kada imamo novaca i kada ga nemamo, kada si bolestan ili zdrav…, a ne znači ostat ću uz tebe kada me zlostavljaš; “on će se promijeniti” – sorry, neće se promijeniti, biće još gore). Kada netko ne može ostaviti bračnog druga zapravo je duboko emocionalno ovisan o njemu i jako se boji. To je temelj svakog ostanka u lošem braku. Strah. Kako ću sam s djecom…?
Tko se odluči za izlazak iz braka prolazi jedno od najtežih razdoblja života, doslovno pakao dok se sve ne riješi. Zato je jako važno da osoba koja želi izići ima podršku drugih ljudi, da nije sama. Važno je da promisli kada će i kako to učiniti. Ovdje je neophodna pomoć stručnjaka. Ponekad je potrebno uvesti lijekove kako bi taj stres osoba uopće mogla izdržati. Samo se treba izboriti s vlastitim strahom koji izgleda kao ogromno more koje će te progutati. “Osjeti strah, a ipak to učini”, glasi naslov jedne knjige. Bolje živjeti godinu-dvije makar kao sirotinja, ali u miru, nego cijeli život u bolu, ali u zlatnom kavezu.
Teško se stvaraju zdrave veze i brakovi. I za njih se treba boriti. Treba učiniti sve da se odnos popravi. Ali, ako ne ide, ako druga osoba to jednostavno ne želi, treba imati hrabrosti to realno vidjeti. I na vrijeme otići. Jer, jednog dana kada padneš u krevet, oboliš na živce neće biti nikoga da ti donese šalicu čaja ili te utješi. Djeca će sa svojim ranama otići. Bit će kasno. Baš ove riječi izrekla mi je jedna baka na samrti u 94. godini… “Samo da sam na vrijeme otišla…”.