Zadnjih dana sve glasnije se govori o uvođenju obveznog vojnog roka. No, posve je izvjesno da ga aktualna saborska većina neće izglasati, jer za to naprosto neće biti vremena. Dakle, javnost to mora znati, ova Vlada o tome neće odlučivati. Prilično je jasno kako je lansiranjem priče o obveznom vojnom roku predizborna kampanja već započela. A možda se, usput, želi skrenuti pažnja s imenovanja novog glavnog državnog odvjetnika.
Je li Hrvatska uopće spremna za obvezni vojni rok? Infrastrukturno vjerojatno nije. A financijski? Sigurno nije. Ne moramo ići dalje od pitanja; tko će nahraniti 17.000 vojnika s tri obroka dnevno? Tko će to platiti? Odakle? Nije li bolje povećati izdvajanja za profesionalnu vojsku, omogućiti profesionalnim vojnicima bolje uvjete, opremiti vojsku dronovima i uvježbati kadrove da njima upravljaju?
Zadana tema nameće još mnogo pitanja; nije li obvezni vojni rok za muškarce neustavan imajući u vidu da se ovdje radi o diskriminaciji po spolu? Hoće li vojni obveznici biti i sinovi glasača iz dijaspore? Čemu uopće vojska? Da brani njemački Telekom, mađarsku Inu i tursku Petrokemiju? Što će nam, uostalom, obvezni vojni rok kad imamo pola milijuna branitelja? I u konačnici, što je konačni cilj? Naučiti mladež kako spremiti krevet? Napraviti od njih ljude koji su kadri ustati u 7 i provesti dan bez Tik Toka? Impresivno…
Što ćemo ako zarati? Isto što i ’91. – ako ti neprijatelj dođe na vrata, onda naprosto nemaš izbora nego braniti sebe i obitelj, selo i grad, Domovinu… Kako znaš i umiješ. Naposljetku, nužda stvara genija. Nećete u Čavoglave!
Inače, od europskih zemalja vojni rok obavezan je u Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Grčkoj i Turskoj. Ostatak Starog kontinenta ima profesionalnu vojsku.
Ukoliko ipak obvezni vojni rok kod nas zaživi u praksi, oni koji ga nisu željni uvijek će imati dvije opcije kako da ga vješto izbjegnu; Ustavom zajamčen stari, dobri priziv savjesti, ako već nemate nekoga tko će vam pečatirati dijagnozu za anemiju.