✍️ Ante JUKIĆ
Ništa mi više nije jasno. Stalno slušam kako su priče o komunizmu, ‘crvendaćima’ i jugonostalgičarima sredstvo za plašenje naroda, kako su ta vremena zakopana u prošlosti, a kad ono – u metropoli najavljen skup komunista. Koliko čujem, upitno je hoće li se održati, no sama ideja za ovakvo što u 2026. godini poziva na zabrinutost. Za njih, naravno. Očito je istinita ona teza kako je komunizam kao mačka, jedina je razlika što ipak ima malo više života.
Ima onih koji bi zabranili ovakva okupljanja, no apsolutno sam protiv toga. Nikakve zabrane ne dolaze u obzir, neka svatko iskazuje svoja uvjerenja. Bolje i to, nego da sjedi na hladnom betonu ili u zatvorenom pred televizorom. A i dobro je s vremena na vrijeme podsjetiti se s kime dijeliš državu, tko kako ne razmišlja.
Osobno, moram priznati, o komunizmu ne znam baš puno. Tek crtice iz bajki što su mi kao malom pričali prije spavanja i ono što sam čuo u vicevima. Čuli ste vjerojatno, kad se sin pohvali da će biti komunist kad odraste, a ona mu odgovori da ne može oboje. Ili, kako je to sročio kolega Winston: „Ako si dijete, a nisi komunist, nemaš srca. Ako si star, a i dalje si komunist, nemaš mozga.“
Ipak, moje dvojbe i sumnje oko komunizma rasplinule su se kao mjehur od sapunice, kad mi je jedan poznanik, inače gorljivi ‘crvendać’, objasnio o čemu se radi. Ukratko, ovo su glavne odrednice tog, po njemu idealnog uređenja…
Komunizam je politička i ekonomska ideologija koja teži uspostavi besklasnog, bezdržavnog i novčano nepostojećeg društva temeljenog na društvenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Temelje teorije položili su Karl Marx i Friedrich Engels u Komunističkom manifestu 1848. godine, dok je u praksi proveden kroz revolucije 20. stoljeća.
Glavne značajke komunizma
– Ukidanje privatnog vlasništva: Sredstva za proizvodnju (tvornice, zemlja, resursi) u zajedničkom su vlasništvu društva, a ne pojedinaca.
– Besklasno društvo: Težnja ka uklanjanju društvenih slojeva i nejednakosti među ljudima.
– Načelo raspodjele: Prema klasičnoj teoriji Karla Marxa, raspodjela se temelju na načelu ‘od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebi’.
Složit ćete se, ovo je super. Ništa na svijetu nije savršeno, ali ovo se opako približilo tome. Pa, tko ovo ne bi poželio? Tek sad mi je jasno oduševljenje i fasciniranost ‘crvendaća’. Pridobili su me, priznajem. I tek sad razumijem onu priču s početka. O djeci i starima bez mozga…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.