Kruno Raguž, kandidat SDP-a za gradonačelnika Vukovara, progovorio je o gospodarskom dijelu programa s kojim će ovoga svibnja izići pred birače:
– Nakon revizije poduzeća i rada svi pročelnika, što sam ranije u razgovoru za vaš portal već najavio, pristupit ćemo implementaciji naše vizije razvoja grada. Otkaza neće biti i to je jako bitno za naglasiti da ćemo i kadrove crpiti iz tih poduzeće, poglavarstva ali i burze rada u našem gradu – kaže u uvodu Raguž koji podsjeća na činjenicu „da je Vukovar nekoć bio industrijski grad s gigantima poput Kombinata Borovo, Vuteksa, PIK-a Vukovar i drugih”.
– Bili smo grad u koji su se ljudi doseljavali, grad u kojem su ljudi živjeli u međusobnoj toleranciji i uvažavanju. Zla sudbina rata je to sve poništila i to je doista objektivna okolnost, no 30 nakon rata, nažalost, svjedoci smo da je Domovinski pokret (DP) i njihovi raniji partneri vratili u Vukovar atmosferu nepovjerenja i straha, potičući mržnju i podjele među našim sugrađanima dajući nam do znanja da rat u njihovim glavama još nije završio. Vraćanje u ratnu prošlost, što dovodi do iseljavanja mladih obitelji i povećanje broja sezonaca koji traže posao izvan Vukovara, je možda i njihova politička agenda. Tu paradigmu grada iz kojega svi bježe i kojega kapital zaobilazi, paradigmu grada-muzeja gdje se ljudi osjećaju zapostavljeno i mi u SDP-u i ja kao gradonačelnik ćemo mijenjati.
Raguž nastavlja:
– Osnovni postulat u biznisu je da grad u kojem vlada nacionalna netrpeljivost i nesigurnost ne može privući ozbiljne investicije i ostvariti gospodarski napredak. Dakle, suživot je prva stvar na kojoj moramo poraditi ako želimo gospodarski rast i investicija. To je također dio našeg programa u koji bi se ulagalo u kulturu kao i u ekumenski te građanski odgoj. Naravno i dijalog kao glavni alat za emancipaciju našeg građanstva i razvijanje međusobnog uvažavanja i tolerancije. To je osnovni preduvjet za stvaranje poduzetničke klime povoljne za ulaganja.
Naglašava kako se kao gradonačelnik neće baviti temama koje sputavaju i na koje ne možemo utjecati:
– Na budućnost, gospodarski oporavak, sprečavanje osipanja stanovništva i nova radna mjesta možemo utjecati i time ćemo se baviti. Jedan od ciljeva programa za građanski Vukovar je također, a to sam već naveo, jest da se ne dijelimo na nacije i nacionalne manjine kao što to stalno naglašava desna huškačka politika koja guši gospodarski rast, jer tako se građanstvo osipa na interesne skupine i malograđanštinu.
Primjećuje i ovo:
– Neki zagovaraju i novu gospodarsku zonu, ali analizom postojeće jasno se vidi da je ona puna promašaja i propalih projekata s puno afera i koja zapravo i nije zaživjela onako kako je bila i zamišljena kada se osnivala. Tu se također vidi manjak vizije i nesposobnost vladajuće strukture u gradu i zbog toga ćemo kada dođemo u poziciju u gradu pretresti i sve te ugovore kako bismo postojeću gospodarsku zonu priveli svrsi za koju je i namijenjena. Nova gospodarska zona, takva prenamijenjena i uređena, ne bi bila rješenje ako se u njoj ne bi pojavila ozbiljna proizvodnja, jer razvijanje malog poduzetništva u gradu kao što je Vukovar, smatramo u SDP-u, nije dovoljno za pokretanje i vraćanje negdašnjeg sjaja.
U njegovu programu je, navodi i to, ključna riječ – nada!
– Želim vratiti nadu Vukovarcima u bolje sutra. Nada u nova radna mjesta i zapošljavanje je ključna za demografiju i povećanje familije, za ostanak u svome gradu. Nada sigurno nije čeprkanje po pravoslavnim grobljima i ukidanje pomoći srpskom listu Novosti. Vukovarci žele da Vukovar postane urbani i kulturni centar s razvijenom industrijom, žele živjeti od svoga rada, žele ljetovati u Dubrovniku. Ne žele tapšanje po ramenu, ne žele donaciju tona mandarina svake godine. Mi želimo živjeti kao svi ostali građani diljem Lijepe naše… Želimo promjenu paradigme grada muzeja, jer želimo raditi.
Nudi i rješenje:
– Rješenje je u investicijama. Kako do njih doći? Kada postanem gradonačelnik sa svojim timom ću angažirati grupu stručnjaka s kojima ćemo razraditi strategiju razvoja, kratkoročnih i dugoročnih koraka razvoja grada. To bi bili i ljudi koji bi lobirali za grad, a isto bi također tražili i od naših saborskih zastupnika. Vukovar je postao rasadnik nacionalizma i dekadencije koja se onda prelijeva i na državnu razinu. Nama guraju patriotizam pod nos, a sebi, članovima svoje familije i partije nude sinekure, visoke plaće i raznorazne pogodnosti.
Potom (se) naglas pita:
– Kako je moguće da Kombinat Borovo propada i da mu se rasprodaje imovina, tj. trgovine, dok u isto vrijeme Podravka kupuje naš PIK. Luka Vukovar se prodaje! Pod kojim uvjetima, što to znači za nas Vukovarce? Jesu li naši saborski zastupnici iz Vukovara upoznati s tim procesom ili su oni još u stoljeću sedmom? Primjera kako se lobira za svoj grad imamo mnogo u Hrvatskoj, ali izgleda da u Vukovaru nismo imali sreće. Postali smo taoci pogrešne politike.
I još nekoliko rečenica uoči zaključka:
– Osnažit ćemo Ured za EU fondove VURA kako bismo privukli investicije važne za razvoj grada i stvoriti povoljnu poduzetničku klimu. Posebnu pozornost posvetit ćemo revitalizaciji Tvornice gume i obuće, tražeći strateškog partnera iz tzv. “core” biznisa i vraćajući tvornicu u bilancu grada Vukovara.
Tvornica Borovo ima emotivno značenje za Vukovarce. Njezin ponovni razvoj vratit će nadu u bolju budućnost našeg grada. Položaj tvornice Borovo uz Dunav, blizina luke, željezničko i prometno čvorište te postojeća infrastruktura predstavljaju značajne prednosti za privlačenje investicija i razvoj tzv. slobodne carinske zone. Vremena nema mnogo, jer će Hrvatski dosegnuti nivo konvergencije i tada će sredstva iz EU fondova biti manje dostupna.
I onda zaključno:
– SDP Vukovar nudi program za budućnost, za “Građanski Vukovar” – grad u kojem nema mržnje i netrpeljivosti, grad u kojem se poštuju različitosti, grad spreman za nove izazove i kapitalna ulaganja, grad u kojem je moguć suživot. Naš program nije podcjenjivanje građana, dodvoravanje i lažna obećanja, već jasan plan i nada za bolji Vukovar za sve njegove građane – podvlači Raguž.