PIŠE: Ante JUKIĆ
Tužno je kad čovjek umre sam. Posebno je tužno kad dugo nitko ni ne primijeti da ga nema, to svakako nešto govori o vremenu u kojem živimo. Ali, tužno je i kad zbog toga naprečac osuđujemo one koje su živjeli u pokojnikovom susjedstvu. Sad će još ispasti da u toj Maloj Bosni žive hladni i bezobzirni ljudi bez osjećaja za bližnjeg, a to je daleko od istine.
Općenito mi nije jasno, zašto smo toliko brzi na zajedljivim komentarima? Trebali bi se toga kloniti, napose u ovakvim tužnim situacijama. Da, mjesec dana je puno, čudno je to, ali opet, nismo upućeni. Ne znamo. Umjesto da odapinjemo otrovne strelice prema drugima, trebali bi se okrenuti sebi. I zapitati se kad smo posljednji put vidjeli svoje susjede. Popričali s njima, upitali li za zdravlje. Ponudili im pomoć. Pokazali im kako smo tu za njih. Uvijek, a ne samo u ovo blagdansko vrijeme.
Poznajemo li i mi nekoga, tko je sam u kući?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.