Nekoć su Vinkovci živjeli uz željeznicu. I od željeznice. Naposljetku, (i) autora ovih redova othranila je i odškolovala željeznička plaća. Kolodvor je bio srce grada, mjesto na kojem se nije stajalo ni trenutka.
U jednoj dvanaestsatnoj smjeni prometnici su znali otpremiti i do 200 vlakova, tijekom 24 sata kroz njega je prolazilo između 370 i 400 kompozicija!
Za one koji ne znaju; iz Vinkovaca se vlakovima putovalo u šest smjerova – prema Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Vukovaru (s direktnom vezom za Suboticu), Brčkom te Županji. Tu su bili i brojni industrijski kolosijeci koji su povezivali Slavonku, Dilj, Inu, Spačvu i druge gospodarske gigante.
Legendarni Matoš i popularna Stotka do Zagreba su stizali za svega dva sata i deset minuta, a vinkovački kolodvor slovio je kao najveće željezničko čvorište bivše države i jedno od najvećih u ovom dijelu Europe.
Danas je slika potpuno drukčija; umjesto neprekidnog ritma vlakova i tisuća putnika, kolodvorom dominiraju praznina, tišina i zapuštenost. Nekadašnja žila kucavica grada danas ostavlja dojam prostora koji je godinama prepušten sam sebi.
Možda ništa bolje ne oslikava stanje vinkovačke željeznice od kolodvorskog sanitarnog čvora. Teško ga je uopće nazvati WC-om. Nesnosan smrad osjeti se već u čekaonici, a prizor koji dočeka rijetke putnike namjernike izaziva nevjericu.
Ženski toalet nije u funkciji, vrata su polomljena, dok u muškom dijelu nijedan pisoar nije ispravan. Na raspolaganju je tek jedna WC školjka – i to bez daske – a o osnovnim higijenskim potrepštinama poput toaletnog papira gotovo je suvišno govoriti.
Takvo stanje nije samo pitanje komfora, nego i osnovnog dostojanstva te javnog zdravlja. Sramotno je da jedan od najvažnijih željezničkih kolodvora u Hrvatskoj izgleda ovako.
Uostalom, pogledajte galeriju fotografija i procijenite sami – pretjerujemo li?
