PIŠE: Vladimir RUBIĆ
Život i sjećanja, kako kaže Zvonko Bogdan, idu u laganom ritmu. Ali, meni se čini da život juri. Jučerašnje nevrijeme i odgoda 310. Sinjske Alke podsjetili su me na jedan nezaboravan trenutak iz mladosti; jubilarna 250. Alka 1965. godine i posebna nogometna utakmica u njezinu čast.
Bila je to ideja organizatora da taj povijesni jubilej dodatno obilježe i to spektaklom koji je nadmašio sva očekivanja. Na stadionu sinjskog Junaka susreli su se najveći hrvatski nogometni rivali, splitski Hajduk i zagrebački Dinamo. Stadion je bio krcat. Za nas, koji smo tada živjeli bez televizijskih prijenosa, a o internetu nismo mogli ni sanjati, bila je to prilika života – gledati uživo najbolje igrače tadašnje države.
Dinamo je tada stvarao momčad koja će uskoro osvojiti Kup velesajamskih gradova, a Hajduk je bio u naponu snage. Uostalom, evo sastava:
HAJDUK: Delić, Cuzzi, Bonačić, Kovačić, Tomić, Žaja, Hlevnjak, Nadoveza, Slišković, Matijanić, Ivo Bego.
DINAMO: Škorić, Gračanin, Lončarić, Šehović, Ramljak, Mesić, Pavić, Zambata, Kiš, Lamza, Rora.
Utakmica je završila pobjedom Hajduka 3:1. Strijelci su bili Matijanić (2) i Bego za Splićane, dok je za Dinamo pogodak postigao Šehović. Hajdukovce su predvodili Nadoveza i Matijanić, a slavlje navijača bilo je nezaboravno, prava fešta nogometa i zajedništva.
U nedostatku mobitela i kamera, zapisivao sam tada sve u bilježnicu. Danas, pronašavši te stare stranice, ponovno proživljavam taj dan. Bila je to utakmica koju vrijeme nije izbrisalo; nogometni praznik moje mladosti, uz neizostavnu janjetinu na Klisu.