Prošlo je točno dvadeset godina otkako je, 8. srpnja 2006. godine, u Puli iznenada preminuo mr. sc. Marijan Mandić, čovjek koji je svojim radom i vizijom ostavio neizbrisiv trag u gospodarskom, sportskom i društvenom životu Vinkovaca. U trenutku smrti imao je samo 49 godina.
Marijan Mandić bio je dugogodišnji predsjednik Uprave Cibalae banke, jedan od osnivača i prvi predsjednik Lions kluba Vinkovci, ali i osoba koja je godinama bila među pokretačima brojnih gradskih inicijativa. Obnašao je niz odgovornih dužnosti u kulturnim i športskim organizacijama Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije, bio je na čelu Cibalae banke u vrijeme osnivanja Vinkovačke televizije, a od 1990. do 1995. godine predsjedao je Predsjedništvom Vinkovačkih jeseni.
Posebno mjesto u njegovu životopisu zauzima košarka. Kao predsjednik tadašnjeg KK Dinamo Vinkovci, kasnije KK Telecomp, bio je jedan od ključnih ljudi koji su pokrenuli izgradnju Košarkaškog doma Lenije. U vremenu kada su posljedice Domovinskog rata još bile itekako prisutne, vjerovao je da sport može biti pokretač optimizma i razvoja.
Košarkaški dom Lenije otvoren je 24. rujna 1994. godine, a samo dvije godine poslije u njemu se igrala europska košarka. Vinkovci su ugostili utakmice Kupa Radivoja Koraća, čime je ostvarena vizija koja se u ratom pogođenoj Slavoniji tada mnogima činila gotovo nedostižnom.
Bilo je to vrijeme kada je košarka u Vinkovcima živjela gotovo na rubu ratne zone, no entuzijazam ljudi okupljenih oko kluba bio je jači od svih prepreka. Među njima je upravo Marijan Mandić bio jedan od onih koji su vjerovali da Vinkovci mogu imati modernu sportsku dvoranu i europske utakmice.
Njegov doprinos nije se ogledao samo u funkcijama koje je obnašao, nego prije svega u sposobnosti da prepozna projekte koji će gradu ostaviti trajnu vrijednost. Košarkaški dom Lenije i danas stoji kao jedan od simbola vinkovačkog sporta i podsjetnik na vrijeme kada su se velike ideje ostvarivale zahvaljujući ljudima koji su bili spremni preuzeti odgovornost.
Marijan Mandić pokopan je 12. srpnja 2006. godine na zagrebačkom Mirogoju, no dva desetljeća poslije njegovo ime i dalje živi kroz ustanove, projekte i sportsku infrastrukturu koju je pomogao stvarati. Na obljetnicu njegove smrti prisjetili su ga se njegovi prijatelji, a ovim tekstom i mi odajemo počast čovjeku koji je ostavio trag u novijoj povijesti Vinkovaca.