PIŠE: Ante JUKIĆ
U posljednjih nekoliko tjedana imali smo dva napada na suce u niželigaškim nogometnim natjecanjima. Točnije, dva očigledna i službeno evidentirana, moguće da je bio još koji neslužbeni. Stara garda kibica bi se upitala, kakva su to vremena došla? Ne možeš više ni suca udariti, a da se ne digne strka.
Kad god netko digne ruku na djelitelje pravde, možemo čuti čitav spektar komentara. Neki se zgražaju nad nasiljem i ne dopuštaju nikakva opravdanja, dok će drugi također osuditi upotrebu sile, ali uz taj već famozni ‘ali’. Što u ovakvim slučajevima znači određenu dozu razumijevanja. Ima i onih koji će bez ustručavanja reći kako su suci dobili ono što su zaslužili, a pronađu se i oni koji smatraju kako je to najmanje što su zaslužili. U prijevodu, još su dobro i prošli kako sude.
Ako mene pitate, protiv sam svakog oblika nasilja, to ne priliči odraslim i odgovornim ljudima. Imamo mi sasvim dovoljno široku lepezu psovki i uvreda kojima možemo počastiti protivnike i suce. Šakama nije mjesto na travnjacima, sve se to može odraditi i pokraj njih ili u hodnicima i svlačionicama. Šalim se, naravno. Ne odobravam takve stvari i svi odgovorni za to moraju biti kažnjeni, tu se crta mora podvući.
No, ako se u pričama o nemilim scenama uglavnom pojavljuju ista zanimanja, ponekad čak i ista imena i prezimena, ne može ni to valjda biti slučajno. Ali, ne bih više o tome, zamorno je malo slušati te priče. Tko je kriv, tko je prvi počeo. Kao mala djeca. Neka institucije rade svoj posao, a ja bih sad o nečemu drugome. I odmah ću napomenuti, nenamjerne pogreške nisu tema ovog teksta. I suci su ljudi, dakle, griješe, čak i ako im je namjera najbolja, čak i ako su najbolji u svom poslu. Ovo se prije svega tiče, kako klubovi kažu, tendencioznih pljački i(li) sudaca koji su zalutali u nogomet.
Ako pratite amaterski nogomet, sve ovo dobro vam je poznato. Za one koji nisu upućeni, samo ćemo ukratko opisati kako to uglavnom izgleda nakon jedne obične niželigaške nogometne utakmice. Trener pobjedničke momčadi čestita svojim igračima na pobjedi, protivničkim igračima na trudu, sucima na dobro odrađenom poslu, a u zanosu zna spomenuti i pobjedu nogometa, odličnu atmosferu i prekrasno sunčano vrijeme. Trener gubitničke momčadi, pak, stidljivo čestita protivniku na pobjedi, dok ostale stvari ne bi komentirao. Pita se, nadalje, koji je smisao svega toga, za koga se nogomet uopće igra, ali krivce uglavnom ne želi imenovati, budući da svi znaju o čemu on to priča.
I tako vikend prođe, a sljedeći ponovno ista priča, samo sa zamijenjenim ulogama. Trener pobjednik od prošlog vikenda sad je izgubio pa je na njega došao red zapitati se koji je smisao svega toga, dok je prošlotjedni gubitnik postao pobjednik i sad je on taj koji zahvaljuje svima poznatima i nepoznatima, uz obaveznu napomenu kako je nogomet pobijedio. I tako iz tjedna u tjedan. Ima iznimaka, no ovo je uobičajeni scenarij.
Dakle, ako je suditi po izjavama amaterskih nogometnih djelatnika diljem Hrvatske, glavni, praktički jedini problem našeg nogometa su suci, delegati i Savezi. Svi ostali pošteno, marljivo i volonterski rade svoj posao, a onda se pojave ti zločesti suci i delegati, koje je poslao zli Savez, uzmu novce i unište praktički svaku utakmicu. Smisao ovog teksta nije braniti ‘dežurne krivce amaterskog nogometa u Hrvatskoj’, jer ima tu zaista svega i svačega, nego ukazati na jednu poprilično veliku nelogičnost i postaviti sasma logično pitanje. Zašto klubovi i svi oni koji se u ovoj priči smatraju oštećenima uopće sucima, delegatima i Savezima dozvole sve ovo? Zdrav razum nalaže, ako su svi ili barem većina članova nekog udruženja nezadovoljni načinom na koje to isto udruženje funkcionira, nije li logično izboriti se za promjene?
Ako svi znaju da se suci Pero, Marko i Đuro (imena su izmišljena) prodaju za 200 kuna/Eura ispod stola, da su delegati Ivo, Tomo i Jozo (također izmišljena imena) za 200 kuna/Eura ispod stola spremni potpisati bilo kakav zapisnik, kako je moguće da oni uopće obavljaju svoj posao unutar Saveza čiji su, navodno, svi članovi njima nezadovoljni? Ovo uopće nije pitanje nogometa, nego elementarne logike. Po riječima nadasve poštenih nogometnih djelatnika, ispada kako se suci i delegati svakog vikenda sa svojim supernaravnim moćima spuste s nekog drugog planeta na Zemlju, odrade prljavi posao, uzmu novce i vrate natrag u svoj svijet. Kao da te suce i delegate ne plaćaju upravo klubovi i da tih takve, po klubovima nepoštene, nisu stvorili ti isti klubovi.
I u čemu je onda kvaka? Pa u tome da su svim klubovima i svim nogometnim djelatnicima puna usta poštenja, ali da većini njih ipak odgovara stanje ovakvo kako je trenutno. Nije zgodno kad zbog sudačke greške ti budeš oštećen, no već idući tjedan ista takva greška će te pogurati, pa ti onda više neće izgledati tako strašno. Vjerojatno bi se na prste jedne ruke, i to obožavatelja petardi, mogli nabrojati klubovi koji u bližoj ili daljoj prošlosti nisu prodali ili kupili utakmicu, ‘radili’ sa sucima ili Savezom. Ako nisu nešto od toga, onda su barem profitirali zbog nenamjernih sudačkih pogrešaka. No, ja još nikad nisam čuo kako je neki klub ogorčen na suđenje kad je oštećen protivnik, i kako je sudac napadnut kad pogriješi u korist napadača.
Suci i delegati nisu sami sebe stvorili, niti sami sebe održavaju na životu. Isto tako, ni Savezi i ljudi u njima nisu pali s Jupitera (da ne bude uvijek Mars), nego ih biraju upravo ti klubovi koji se na njih neprestano žale. I zato je poprilično licemjerno to neprestano prozivanje sudaca i delegata kao jedinih nepoštenih aktera amaterskog nogometa u Hrvatskoj.
Da je tako, problem bi se lako riješio, no mačke mijauču, listići prolaze. Klubovi prijete istupanjem iz Saveza, otkantavanjem sudaca i delegata i igranjem utakmica za gušt, no stvari se ne mijenjaju. Zašto? Pa kad bi zaista do toga došla, amaterski nogomet bi konačno spao na grane koje mu po imenu i pripadaju, a to ipak, očito, većini nije u interesu. Pa je stoga ipak bolje zadržati ovakvo stanje, koliko god se poslije svake utakmice žalilo na njega. I koliko god se žalilo na suce, ipak je dobro pri ruci imati nekoliko imena koji će odraditi posao za vas kad dogori do noktiju.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.