PIŠE: Mladen KEVO
Kad ne bi bila u pitanju Hrvatska, moja i vaša, naša Hrvatska, onda bi ova kolumna imala jednu jedinu rečenicu. Ona bi glasila: `Jebeš državu u kojoj Vlada ovisi o seoskom komunalnom redaru`. No, kako je u pitanju Lijepa naša onda je i potrebno i vrijedno malo dublje ući u ovu priču. Vjerujući kako mi je nezamislivo da bih se ikad mogao naći u poziciji da branim Dabru i sve hrvatske Dabre, opet sam smetnuo s uma onu: `Nikad ne reci nikad`. Dakle, DA! Danas JAVNO branim Otočanina Josipa Dabru.
Da je Hrvatska od uspostave neovisnosti imala normalan razvojni put i da je imala generaciju političara doraslih toj misiji, onda bi 2025. na Markovu Trgu, ako baš neodoljivo želi raditi na toj adresi, Josip Dabro mogao biti komunalni redar. Ili, u najboljem slučaju po njega, šef skupini komunalnih redara koji paze na komunalni red oko Crkve Svetog Marka te ispred Sabora i Vlade. Ali, jer je bilo što je bilo, kako je glavnina dosadašnjeg političkog koncepta `osveta bivših ponavljača` – onda smo tu gdje jesmo.
No, bit stvari je ovo… Građanin Josip Dabro, kao svaki drugi državljanin RH, ima pravo birati i biti biran. To svoje pravo on je legalno konzumirao i izborno valjano, voljom i glasovima građana kao birača u ovoj izbornoj jedinici – izabran je za Zastupnika u Sabor Republike Hrvatske. Točka. Idemo dalje. Kad je Hadeze polupanično slagao novu saborsku većinu jer mu je najdraži koalicijski partner Milorad Pupovac bio nedovoljan za složiti ju, VEĆ TADA – Predsjednik Hadezea znao je sve ovo o Dabri što je kao `sad isplivalo`.
Naravno i apsolutno da je znao! Jer ne postoji jača ni dublja sigurnosna provjera u državi, od one koja se vrši za Mandatara Vlade, kad su u pitanju koalicijski partneri. Dakle, sve je znao. I? I, ne samo da nije reagirao. Nego je u sebi rekao: `jupi, imamo ga/ih u šaci!`. Kad su stvari pošle po zlu za Dabru, ali sad već debelo i za Plenkovića i za Vladu? Pošle su kad je Dabro kao ministar poljoprivrede htio utjecati kome će se dodijeliti milijuni kubika slavonske hrastovine, što nakon uraganske oluje leže u njegovom ataru.
Prema onoj `kad mama pravi oblatne važno je biti blizu šerpe sa filom, sa spremnom žlicom i čekati pravi trenutak da se nešto pogrebe` – Dabro je (sigurno ne bez znanja DP-a) vjerovao da kao ministar ima diskrecijsko pravo odlučiti tko će od zainteresiranih za tu hrastovinu biti `prvi u redu`. Iz onog što je objavio tjednik Nacional, a što nitko nije demantirao, vidljivo je kako je Dabrin favorit za prvenstvo, kog je primio i s `vi` persirao – bio Dr. Ivić Pašalić koji je na čelu i strukovnog ceha drvoprerađivača.
I tu počinje `cirkus kolorado`, jer HDZ ne misli tako. Vlada ima svoje favorite za red prvenstva, a u ime Vlade o tome je do dolaska Dabre sve odlučivao direktor poduzeća Hrvatske Šume, famozni Nediljko Dujić (otac još famoznije Anite Dujić, koja novinarima i policajcima govori `krvi ću vam se napiti`). Ranija ministrica poljoprivrede i šumarstva Marija Vučković dobro je znala da su Hrvatske šume i distribucija hrastovine iz Spačvanskog bazena, ono, ne osinje gnijezdo – nego stršljenovo gnijezdo – u koje se ne dira.
Dabro je u to dirnuo. Posjedujući snimke Dabrine pucnjave pištoljem iz auta i kalašnjikovom u kukuruzištu Plenki i ekipa vjerovali su kako mu `drže jaja u ladici i sad samo malo ladicu treba gurnuti naprijed`. Pa su u medijima najavili da `postoje snimke`, pa su objavili jednu, pa su objavili drugu. Dabro je, međutim, poput političkog pit bulla stisnuo za vrat Nediljka Dujića i postavio Vladi i Premijeru ultimatum: Dujić mora otići. No i to bi Dabri bilo oprošteno, jer Hadeze oprašta sve osim jedne stvari.
A Dabro je upravo to napravio. Javno je izjavio kako je `o kriminalu u Hrvatskim šumama izvijestio svog šefa te kako mu je ovaj rekao da ne dira u to i da samo šuti o tome`. Svim ministrima ovog svijeta šef je samo jedan jedini u čitavom svemiru. Njihov premijer. Dakle, Dabro je Plenkoviću rekao za svoje spoznaje o kriminalu u Hrvatskim šumama. Umjesto da istog trenutka nazove Turudića i naloži hitne izvide, AP mu je rekao da `u to ne dira i da samo šuti`. Javno je postala dostupna činjenica da AP štiti kriminal.
I tu počinje Dabrina Golgota. I tek tad na scenu stupa jedan od četvorice virovitičkih đilkoša, odnosno Hadezeov dečko Ivan Turudić. Ali, ne da progoni kriminal u Hrvatskim šumama. Nego da progonom Dabre zaštiti taj kriminal, a procesnim pretvaranjem Dabre u kriminalca bar djelomično spere javnu ljagu s nalogodavca svih istraga, koje se sad već koordiniraju na dnevnoj razini nakon prve jutarnje kave, prema obrascu: `Ovog mi još malo procesno stisni, oko ovog olabavi, Škugora spremi na dno ladice`, itd.
Ovo se sve odvijalo u Prva dva čina drame u kojima je režirana predstava uvijek dosad završavala prema Hadezeovom scenariju, bilo da je u pitanju bio Polančec ili Saucha, Horvat ili Obuljen. No, ovdje u Trećem činu dolazi do totalnog zapleta. Pokazuje se da komunalni redar iz Otoka ima doista velika muda te se ministar u Plenkovićevoj Vladi polako pretvara u zviždača, a još k tome čitav DP staje jedinstveno uz njega. Sad `imperija mora uzvratiti udarac`. No, uzvrat je bijedan i proziran, kilav i pravno sakat.
Odgovor Plenkovića na situaciju u kojoj mu se Većina ljulja kao na klackalici, a još nije skupio novih osam zamjenskih žetončića, je na traženje Turudića `skidanje Saborskog imuniteta saborskom zastupniku Josipu Dabri`. Jutros? Dakle, ČETRDESET DANA, nakon što su objavljene za Dabru kompromitirajuće snimke pucnjave kroz prozor u vožnji, Turudić će, pazite sad ovo `zbog opasnosti utjecaja na svjedoke` – na 30 dana zatvoriti Dabru!!! Tko su svjedoci? Svjedoci su Dabrina gospođa supruga i Dabrin sin?!
I nakon 40 dana, u kojima je Dabro gotovo svaki dan bio sa svojom obitelji, a jedina tema bila je to što se događa oko njega, nakon tolikog proteka vremena – Državni odvjetnik, najbolje što je mogao smisliti je 30 dana zatvora `zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke`. Ta konstrukcija ne da ne drži vodu na razini elementarnog Prava. Ona je uvredljiva i za zdrav razum čobana koji na slavonskom ritu čuva stado krava ili ovaca. I to ima samo jedno značenje. PAKIRANJE! Ono, `vidi se s ruba Mliječne staze`!
Zato, gospodine Dabro: premda Vi i ja `dva smo svijeta različita` bravo za hrabrost koju ste do sada pokazali i sad kad ste već tako zaigrali i igrajte do kraja. Moja je malenkost s istom tom kamarilom igrala po njihovim pravilima punih 14 godina, ali sam tu partiju na kraju ipak dobio. Nemojte da požalim zbog ovog teksta. I nemojte razočarati vaše birače. Pokažite da Otok, osim prelijepih djevojaka iz moje mladosti, ima i barem jednog Baju s jajima. U cijeloj ovoj Slavoniji, u kojoj više nijednog ne vidim…
P. S. U svom kapitalnom djelu `Država` grčki filozof Platon, u `Sedmom pismu`, napisao je, citiram: „U mladosti sam iskusio isto što i toliki drugi mladi ljudi. Namjeravao sam odati se državnim poslovima čim postanem svoj gospodar. Ali onda su se dogodile neke stvari u državi. Poredak protiv kojeg su bili mnogi srušen je, a na vlast dođe Pedeset jedan čovjek… Tada sam se gorko razočarao, što nije nimalo čudno ako se ima u vidu moja mladost… Nadao sam se naime da će oni učiniti kraj bespravlju i nasilju i da će zavesti pravednu državu…Ti ljudi su za veoma kratko vrijeme postigli da je raniji poredak izgledao kao pravo zlato…“.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.