Spojiti ugodno s ugodnim

Ilustracija

PIŠE: Ante JUKIĆ

Za Hrvate se uglavnom govori kako rasturaju u sportu, vrijedno i predano rade, generalno su pošteni i moralni, političari pogotovo, a vole i spajati blagdane i neradne dane. Slažem se sa svime, jedino ove insinuacije o spajanju s gnušanjem odbijam. Ja sam jedan od sretnika koji nema posao i koji je stalno na produženom vikendu, pa možda nisam mjerodavan po ovom pitanju, ali to ne znači kako ne smijem braniti svoje zaposlene sunarodnjake. Nekad se čak i uhvatim u razmišljanju kako bih volio naći posao, čisto malo da osjetim to uzbuđenje kad ovako spojiš nekoliko dana. Kad ti je stalno tako i nije neka fora.

Uglavnom, nemaju Hrvati uopće toliko puno neradnih dana, praznika i blagdana, niti spajaju previše. Nismo po tom pitanju ništa ljeniji od ostatka Europe, štoviše, neki narodi koje volimo nazivati radišnim zabušavaju i više od nas. Ali, eto, stvorila se takva slika, i sad je problem ako nakon neradnog četvrtka, a uoči vikenda, premostiš taj petak. Iako je to jedina logična odluka.

Mi smo, zapravo, poprilično stidljivi i suzdržani po ovom pitanju. Rekao bih i kako se ponekad pravilo malo previše pametni. Neke države, primjerice, izbore imaju utorkom ili četvrtkom. Onda taj praznik demokracije spoje s vikendom i eto lagana četiri neradna dana. Mi, pošteni kakvi već jesmo, na izbore idemo nedjeljom, jer ne želimo prekidati radnu rutinu. Osim ako baš predsjednik iznimno na raspiše izbore za srijedu, no to su već neki drugi razlozi.

Nadalje, u nekim državama su i 2. siječnja i 2. svibnja neradni dani, što je opet sasvim logično. Nakon velikih slavlja treba ljudima dati još jedan dan za oporavak, ali mi se opet moramo praviti pametni. Još promili nisu isparili i roštilj se slegnuo, a već tako neispavani hitimo natrag na radna mjesta. Isto tako, kad u nekim državama praznik padne na vikend, oni elegantno prvi sljedeći radni dan učine neradnim. Mi? Naravno, ništa, opet smo pametniji od drugih. Duhovski ponedjeljak? Ni to ne želimo, iako kao katolička država na to imamo potpuno pravo. Nijemci, koji su, kao, veliki radnici, ne rade taj dan, ali mi pametni moramo. Pa, mi čak i Uskrs iz godine u godinu slavimo nedjeljom, dalje ne moram.

Da se mene pita, uveo bih još neradnih dana, a spajanje ne bi bila mogućnost, nego obveza. Ako je neradni dan utorak ili četvrtak, nemaš što razmišljati, kažnjavao bi one koji si se pravili pametni. Jedino bih srijedu ostavio na izbor, to se baš ne bi moralo. Jedan ili dva neradna dana više nisu problem, važno je kako se radi kad se radi, a mi smo tu besprijekorni.

Evo, baš gledam kalendar, ima tu dosta zanimljivih datuma koji su neiskorišteni. Uz već spomenute 2. siječnja, 2. svibnja i Duhovski ponedjeljak, Badnjak i Stara godina se neizbježno nameću. Neradni bi svakako trebao biti i 16. srpnja, to se mora dostojno obilježiti svake godine. O svetom Anti bi se moralo razmisliti, a i Ezekijel, Apolonija i Sunčica itekako imaju težinu. A to što 15. siječnja još uvijek nije neradni, naša je sramota. Službeni počeci godišnjih doba nisu baš ‘pod mus’, ali i to je intrigantno. Uglavnom, gdje ima volje, ima i načina.

Kako ne bi ispalo da samo tražimo više, može se nešto i ukinuti. Recimo, ovaj nadolazeći svakako nam nije neophodan. Tko hoće neka slavi, naravno, ali osobno ne vidim taj datum toliko važnim, da bi bio državni praznik i neradni dan.

Uglavnom, spajanje nipošto nije loše, ne treba se toga stidjeti, niti od toga bježati, što god nam pričali. I to je prva stvar oko koje ću se angažirati kad se vratim s mora…

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.