PIŠE: Ante JUKIĆ
Proteklih smo se tjedana po tko zna koji puta mogli uvjeriti koliko debeli obraz ima ekstremna hrvatska ljevica. Točnije, ekstremna ljevica u Hrvatskoj. Njihovo prodavanje magle kulminiralo je ovih dana, medijskim istupima u kojima su sasuli drvlje i kamenje po aktualnoj Vladi, nazvavši je glavnim krivcem za stanje u kojoj se Hrvatska trenutno nalazi. Kakvo je to stanje? Naravno, loše, s opasnim desničarima koji izviru sa svih strana.
Vladi i premijeru može se zamjeriti milijun stvari, materijala ima podosta, ali to prvenstveno trebaju oni koji iskreno vole ovi zemlju. Oni, pak, iz čije svake rečenice izvire prezir prema njoj, trebali bi šutjeti i pokriti se ušima. Zato što u toj njima toliko neprihvatljivoj državi žive kao bubreg u loju, zato što im je u njoj dobro, kao što im ne bi bilo nigdje. Uostalom, iz tog razloga su još uvijek u Hrvatskoj. Da im je toliko loše, i da bilo gdje drugdje mogu uživati blagodati koje su im ovdje dane, vjerojatno bi već davno odlepršali.
Ima li većeg apsurda, nego kad ekstremna ljevica aktualnu Vladu naziva radikalno desnom, proustaškom? Cijeli jedan tekst mogao bi se napisati o potezima Vlade i premijera koji dokazuju upravo suprotno, no nema potrebe. Tko imalo prati hrvatsku političku scenu posljednjih desetak godina, mogao se u to uvjeriti bezbroj puta. Spomenut ću samo koaliciju s manjinom čija je matična država izvršila agresiju na Hrvatsku (valjda sam ovo korektno napisao) i financiranje mnogih pojedinaca i udruga čije se djelovanje svodi na ismijavanje i omalovažavanje države. Ako već ne zbog ostalih stvari, onda zbog ovog zadnjeg bi se svi glasni ‘crvendaći’ trebali barem malo stišati. To je valjda nekakav minimum pristojnosti.
Ako je ova Vlada radikalno desna i proustaška, strah me i pomisliti kako bi izgledala naša svakodnevica s radikalnom ljevicom na vlasti. Tko bi sve u tom slučaju bio prikačen na proračun, na kakve bi se stvari trošio novac poreznih obveznika? Što bi se sve proglasilo umjetnošću? Neki dan na svoju ugroženost u ovoj državi požalio se književnik kojem se Hrvatska dala puno toga, da ne kažem sve. A na svjetlo dana isplivali su i dokumenti u kojima se vidi kako ni ova aktualna Vlada prema njemu nije bila škrte ruke. Ali, eto, on je jadan ugrožen. Mislim kako bi svatko u Hrvatskoj želio biti ugrožen kao dotični.
Kako u toj borbi protiv ove radikalne desnice u Hrvatskoj ne bi ostao sam, u pomoć mu je priskočila izvjesna pjevačica (barem se službeno vodi kao takva), dežurna komentatorica svih mogućih tema. Ona je čak svoje ogorčenje izrazila i u Bruxellesu, osjetila je potrebu u središtu Europske unije požaliti se na ekipu koja je vjerni sljedbenik tog istog Bruxellesa. Meni malo apsurdno, ali dobro, ja sam i inače malo spor kad treba razmišljati. Uglavnom, i pjevačica nam je silno ugrožena u Hrvatskoj, toliko da njezino mišljenje o apsolutno svemu iskače sa svih strana, da ni nju sredstva iz proračuna ne zaobilaze. Na stranu sad osobni stavovi, držimo se samo činjenica. Da je aktualna vlast u Hrvatskoj samo ‘r’ od radikalne desne, svi ovi razgoropađeni radikalni ljevičari u najboljem slučaju bili bi irelevantni, a novac poreznih obveznika mogli bi samo sanjati. Stvarno bih volio znati, postoji li igdje u svijetu država koja tako izdašno financira one koji se s njom izruguju? Pitanje je, naravno, retoričko.
I zato bi i književniku i pjevačici i cijeloj toj ekipi najbolje bilo šutjeti. Ako već ne mogu iskazati zahvalnost. A kad bi baš bili do kraja pošteni, onda bi mogli napraviti i spomenik ovoj aktualnoj vlasti. Znam, nije lako, košta to, ali ne sumnjam kako bi se našlo nešto. Konačno, bio bi red i vratiti nešto od onoga što im je ta vlast isplatila.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.