PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
„Mišljenje o igranju Vukovara na stadionu u Vinkovcima je kao šupak – svi ga imaju!“, prilagođeno bi zvučala poznata rečenica Clinta Eastwooda aktualnoj situaciji o kojoj ne prestaju polemike.
Tko prati ovu priču, mogao je pročitati više ili manje istinite tekstove i zanimljive komentare podno njih, nisam se htio osvrtati jer bi mi to bio već treći tekst na tu temu, ali…
– Šutiš mi nešto, a baš TI si bio jedan od glasnijih da se teren ustupi Vukovaru, ajd’ sad da te čujem!? – baš jučer mi priđe jedan od viđenijih Ultrasa, čovjek koji ima godina, utakmica, akcija, kila i muda da to može pitati.
Pa, ‘ajde, evo onda i mog šup…, ovaj, mišljenja.
Gdje čeljad nije bijesna…
Da, i dalje mi se sviđa ta opcija, ali ću malo potisnuti urođeno domoljublje pa neću pisati o „devedes’ prvoj“, „gradu Heroju“ i „Hrvat uz Hrvata“, isključujem emocije i odmah palim digitron.
Možda nije u redu početi s financijama, no znamo li da su izreku „Novci nisu bitni“ izmislili oni koji ga imaju u izobilju, a Cibalija sigurno ne spada u tu kategoriju, dozvolit ću si ovaj luksuz.
Dakle, u vremenu kad se kvalitetan sponzor ne može naći niti reketom, kada jedna od uspješnijih gradskih firmi (ime poznato autoru) daje 12.000 eura godišnje i to predstavljamo kao uspjeh, dobiti – da, DOBITI! – 15.000 eura od Vukovara za svaku domaćinsku utakmicu na našem stadionu smatram odlično sklopljenim poslom!
Pomnožimo to s 18 domaćinstava u sezoni 2025/26. i vjerojatno tri-četiri u Kupu Hrvatske, stižemo do cifre od preko 300 tisuća eura, što iznosi gotovo polovinu Cibalijinog godišnjeg proračuna.
Osposobljeni reflektori (nažalost, ne ide se u potpunu rekonstrukciju, nego se „samo“ mijenja osamdesetak „pregorenih“ lampi), brojači ulaznica, VAR i doping soba, renovacija dvije svlačionice omladinskog pogona te vjerojatno još poneki kozmetički radovi oko stadiona je nešto što trajno ostaje Cibaliji, a da nismo prstom mrdnuli.
To su evidentni „plusevi“, a što je s „minusima“?
O strahu da će „Vinkovčani početi navijati za Vukovar“ ili da će nam „sada uzimati talentiranu djecu„, „uništit će nam teren“, „gostujući navijači će nam srušiti grad“, „izgubit ćemo identitet“… (slobodno dodaj svoju fobiju!), neću ovaj put, a niti u idućoj kolumni…
Niti ikad.
Ipak, svima koji misle da će tu na utakmicama Vukovara biti kirbaj, gužva i cirkus, da će Vinkovci danonoćno goriti, evo malo mojeg najomraženijeg gimnazijskog predmeta (matematika) i zeru najdražeg (logika).
Razum i osjećaji
Vukovarci će igrati 18 domaćih utakmica u Vinkovcima, od toga će njih četiri dobrano napuniti stadion (dva puta Dinamo i dva puta Hajduk), tih će dana biti itekako vidljivo da se nešto događa, gužve oko stadiona, rotacije, kolone auta, murija na svim punktovima, rotacije, galama… Jesam li spomenuo rotacije?
Daljnje četiri utakmice će izazvati solidan interes svih umočenih u ovu priču jer Rijeka je ipak prvak, a Osijek nam je vrlo blizak (iako samo geografski), tako da bi se tu moglo skupiti dvije-tri tisuća duša, što pravednih, što prodanih.
Ostalih deset (Lokomotiva, Gorica, Slaven, Istra i Varaždin, dakle svi dolaze dva puta), izazvati će maleno ili nikakvo zanimanje.
Vukovar 1991 nema veliku i stalnu navijačku bazu, što se moglo vidjeti i u 2. ligi, teško da će se tu nešto radikalno promijeniti pa da će tisuće Vukovaraca nedjeljom navečer pohrliti u Vinkovce.
Još kad znamo da je planirana cijena ulaznica od 15 do 20 eura, siguran sam da ni znatiželjni Slavonci iz recimo Cerne, Lovasa ili Antina neće strpati svoju i komšijinu djecu u starog Golfa trojku, zapaliti na derbi začelja s Goricom pa to platiti stotinjak i kusur eura. I tako svaki drugi tjedan…
Na tim utakmicama predviđam 300-400 prodanih ulaznica, nitko neće ni skužiti da se taj dan igra prvoligaška tekma, osim možda rekreativaca koji dođu trčati na stadion pa se začude što ne mogu na atletsku stazu.
Pojednostavljeno, četiri ili maksimalno šest dana u godini ćemo se osjećati kao Dalmatinci u sezoni odnosno kao gosti u svom gradu, a što je, s obzirom na omjer uloženog i dobivenog, poprilično prihvatljivo.
I ono što se nikako neće svidjeti našim najmoprimcima; koliko god im ja želio da se plasiraju u Europu, sve ukazuje na to da će ispasti iz lige već u studenom.
A što s Cibom?
„Cibalijina uprava je napravila odličan posao“, rečenica je zbog koje ću vjerojatno vrlo brzo zažaliti, međutim, ako izvučemo najbolje iz ove situacije, budućnost bi nam mogla biti nešto svjetlija.
Najvažnija stvar koju Uprava HNK Cibalia MORA napraviti je potpisati s vjerovnicima (klub i dalje duguje nešto manje od milijun eura!) „Pakt o nenapadanju“, odnosno dogovoriti da nam se omogući godina dana nesmetanog rada, bez straha da ćemo u bilo kojem trenutku biti blokirani.
Uspijemo li u tome, a ovaj dobiveni novac utrošimo pametno, već nagodinu bi mogli s Vukovarom 1991 zamijeniti mjesta i zaigrati tu jebenu 1. ligu.
Na svom stadionu!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.