PIŠE: Ante JUKIĆ
Svi mi pratimo politiku. Netko onako površno, a nekome, meni naprimjer, ona je doručak, ručak i večera. Ponajbolji prijatelj zna me zafrkavati, kad kažem kako mi je politika najvažnija stvar u životu. Za njega, to je djetinjasto i nezrelo razmišljanje, njemu je politika puno više od toga. I zato, kad god mi nešto u svijetu politike nije jasno, slušam što on ima reći. Evo, recimo, jedne njegove velike mudrosti. Kaže on kako njemu nije važno u kojoj je čovjek stranci, bitno mu je samo da je pošten, čestit i sposoban. To me stvarno potaknulo na razmišljanje, jer meni to dosad nije bilo važno, nikad se toga sam ne bih sjetio. A kad sam ga upitao kako znati je li neki političar takav, rekao mi je da samo slušam što govori. I da mu ne vjerujem, ako laže.
Malo bih u ovom tekstu o političarima i pripadajućim im strankama. Ili o strankama i pripadajućim im članovima, kako god želite. Možemo li odvojiti jedne od drugih? Možemo li svog kandidata naći, možda ga i zaokružiti, u stranci koja nam svjetonazorski nije bliska? I može li se, u konačnosti, u nekoj stranci naći čovjek čije se životne vrijednosti ne podudaraju sa stranačkim?
U teoriji je to moguće, ali u teoriji je moguća i drvena peć, barem dok ne izgori. Realni svijet je, ipak, nešto drugo. Nikad se političar ne može promatrati izdvojen iz konteksta stranke, jer stranke zato i postoje. Da je htio biti potpuno neovisan i svoj, ne bi onda niti ulazio u nju. Članstvo u strankama donosi neke pogodnosti, prije svega logističke, ali zahtijeva i manju ili veću dozu poslušnosti. Ne može se u strankama, koliko se god one dičile demokracijom i slobodom mišljenja, biti potpuno svoj. Uvijek će doći trenuci kad ćeš morati prihvatiti odluku odozgo. I to je u redu, jer to je princip na kojem stranke funkcioniraju, nekakav red mora se znati. Kad bi svatko vukao na svoju stranu, niti jedna odluka ne bi se mogla donijeti. No, problem je, kad te stranačke odluke nisu u skladu sa svjetonazorom nekog njezinog člana.
Prateći malo ovu kampanju za lokalne izbore, primijetio sam kako ima dosta kandidata, koji kao su zalutali u stranku kojoj pripadaju. Diče se životnim vrijednostima i svjetonazorom koji je doslovno u sukobu s onim što njihove stranke podržavaju. I deklarativno, ali i konkretno. To stvarno ne mogu razumjeti. Primjerice, ne ide mi u glavu kako deklarirani katolik i domoljub može završiti u stranci koja, blago rečeno, baš i ne odiše kršćanskim vrijednostima i osjećajem nacionalne pripadnosti.
Naravno, i u stranci koja mu je ideološki i svjetonazorski daleko čovjek može pronaći nešto s čime se slaže, to nije sporno, ali je li to dovoljan razlog za ‘transfer’? Pa te dobre stvari možeš naći i u strankama koje su ti svjetonazorski bliže, za njih se, u konačnosti, možeš zalagati i kao nezavisni kandidat. Smiješna mi je podjela na poštene i nepoštene stranke, na one koje se zalažu za opće dobro i one koje su protiv njega. Koliko ja pratim, sve stranke se diče poštenjem, dobrim namjerama i radom za opće dobro, tu nema previše razlike među njima. Ono što ih razdvaja su upravo svjetonazor i ideologija.
Naravno da nisu svi političari pošteni i moralni, no to vrijedi za sve stranke. U svima ima svakakvih po tom pitanju. Političar može i treba biti moralan u kojoj stranci bio, ali činjenica je kako se za svoje životne vrijednosti u nekim strankama jednostavno ne može zalagati.
Zamijetio sam kako je većina kandidata koji svojim deklariranim svjetonazorom odskaču od stranačkih boja u mladim godinama, tako da bih taj njihov izbor pripisao naivnosti. Ima vjerojatno i onih koji nisu iskreni, ali mislim kako su takvi u manjini. Uvjeren sam kako ovdje naivnost igra ključnu ulogu, a isto bih rekao i za one birače koji svoj glas daju ideološki dalekim strankama. Po principu, kad me razočaraju oni koji su se predstavljali mojima, okrenut ću se onima koji su mi jasno dali do znanja da nisu moji.
Zlatan – pjevač, ne nogometaš! – u jednoj je svojoj pjesmi konstatirao kako su dobar i glup ista stvar. Ako je to istina, rekao bih kako na hrvatskoj političkoj sceni, kako među kandidatima, tako i glasačima, ima puno dobrih ljudi.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.