PIŠE: Ante JUKIĆ
Ima li veće kazne za čovjeka, nego svaki dan iznova se buditi u ovoj šugavoj državi? Banana-državi, slučajnoj. Ne mogu vam opisati svoj očaj i gnjev, najradije bih se pojeo od muke. Jedino je dobro što ne moram ništa raditi, samo bi mi još to trebalo. To bi onda tek bila muka.
U svom tom ogorčenju izgubio sam i pojam o vremenu, zaboravio raspored. Gdje je kalendar, koji je uopće danas dan? Što je na redu? Ujutro mrzim sebe, a popodne cijeli svijet? Ili je danas obrnuto? Ma, kao da je bitno, mrzit ću sve cijeli dan. Tako je najsigurnije, sve sam pokrio.
Da ne bi ispalo kako baš ništa ne radim, dat ću i ja svoj mali doprinos ovoj zaostaloj državi. Što bih mogao učiniti, pitam se? E, da, sjetio sam se. Pisat ću malo u bujajućem fašizmu i ustašama koje iskaču sa svih strana, o primitivnim ognjištarcima i nazadnoj Katoličkoj Crkvi. Ne smijem zaboraviti ni krezube desničare i njihovog glazbenog idola, također ustašu. Ima još jedan, onaj zalizani što vodi nogometnu reprezentaciju. I on mi je vječna opsesija, nezaobilazno štivo. Srećković, što drugo. Iritantni, prokleti srećković.
Potom se prebacujem na katastrofalnu ekonomsku situaciju i nezaposlenost. Uništene i pokradene tvornice, umirovljenike koji jedva spajaju kraj s krajem i kopaju po kontejnerima. Obavezno moram spomenuti stotine tisuća mladih koji su glavom bez obzira pobjegli iz ove žabokrečine prema boljem životu. U potpunosti ih razumijem i podržavam, ovdje nema nikakve perspektive. Da u ovoj smiješnoj državi ne živim tako dobro i sam bih odselio. U neki bolji razvijeni svijet, daleko od ustaša i uskogrudih mrzitelja.
Stvarno mrzim ovu državu, ne mogu vam opisati koliko. Baš mi se gadi, prezirem ju. Mrsko mi je apsolutno sve u njoj. Ili, ‘ajde, skoro sve. Recimo, proračun mi je drag.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.