✍️ Damir BEGOVIĆ
Izbornici se mijenjaju, a navade ostaju iste. Evo ovako je Slaven Bilić govorio nakon svog prvog povratničkog nastupa na klupi Hrvatske:
– Gol koji je zabio je fenomenalan, ali način na koji je održao govor u svlačionici… To je nešto što zaista dugo nisam čuo. U moje prvo vrijeme na klupi on nije bio kapetan. Znam njega i cijelu njegovu obitelj godinama, ali ona minuta prije izlaska na teren, kada ja završim i on preuzme riječ… Tih 30 sekundi… Čak sam i ja, koji ga toliko dobro poznajem, ostao u šoku i rekao: Wow, strava, svaka mu čast!”.
Citat je ovo, ali i strateški važna poruka izbornika o odnosu s kapetanom reprezentacije, 41-godišnjim Lukom Modrićem, kojom je Bilić zakoračio u novu eru Vatrenih. Postupajući po istom obrascu kojega smo imali na djelu u proteklih skoro devet Dalićevih godina; sladunjavo podilazimo Luki jer to je jamstvo lagodnog boravka na klupi reprezentacije. Što si bolji, bliskiji, prisniji, patetičniji u odnosu s Modrićem, dulje ćeš trajati.
Tu Bilić naravno nije stao. Znajući kako je Modrić krsni kum Kovačićevom sinu, a Perišić Modriću prijatelj, izbornik je između Praga i Seville konstatirao i ovo:
– Ne volim isticati neke igrače, uvijek je u pitanju kolektiv, ali Kovačića i Modrića moram istaknuti. Znaju se kao blizanci, tako se i osjećaju na terenu. Modrić je nama sve što se tiče mirnoće, ali Kovačić je krilo u sredini terena. Ne postoji igrač na svijetu kojeg on ne može proći. Svaka čast svima, ali tri igrača s najviše trke su ona najstarija, Modrić, Kovačić i Perišić.
O strijelcu odlučujućeg pogotka u Pragu Marcu Pašaliću ni riječ, kao ni o Matanoviću, bez čije ključne lopte i dodavanja Modriću ne bi ni bilo Lukinog gola. Važan je samo Modrić, čija dominacija u odnosu na instituciju izbornika i nije novost, ali eto – Bilić je imao potrebu već u startu evocirati taj važan hijerarhijski narativ. Jedan od njegovih osnovnih postulata je kako uz Modrića u sferu nedodirljivih ulazi i Mateo Kovačić, vezni igrač sa 119 nastupa za Vatrene i pet pogodaka, od kojih je posljednjeg postigao 28. ožujka 2023. godine.
Navodno je zbog Dalićevog odnosa prema Kovačiću na Svjetskom prvenstvu 2026. i nastao jaz prema Luki; onog trenutka kada se Mateo nije našao u prvih 11 u utakmici protiv Engleske.
Da se razumijemo, na Bilićevom mjestu vjerojatno bi se ulizivački i oportunistički prema Modriću postavili i drugi treneri, a danas ih je doista sva manje koji drže do samopoštovanja i trenerskog integriteta. Važno je trajati što dulje, pod svaku cijenu, jer Hrvatska je ipak momčad iz svjetskog vrha i izvrsna lansirna rampa, a Luka Modrić legenda, autoritet i najsigurniji oslonac. Imati Luku za saveznika zapravo je win-win situacija; pobjeđuješ li s Njim (i s Kovačićem) – heroj si; gubiš li – On te čuva, jer Njegovu se ne propitkuje i u nju se ne sumnja. I kad si na rubu rubova, Luka će ti – “kada preuzme riječ” – pružiti ruku spasa.
A sve je to zapravo – naopako. Uza svo uvažavanje, poštovanje i divljenje na svemu što je kolosalni Luka Modrić u karijeri ostvario, svega što je u dva desetljeća donio reprezentaciji; zlatnih pogodaka, medalja, bespoštednih odricanja u preko dvjesto bitaka… – jednostavno nije prirodno da jedan 41-godišnjak bude dominantna figura reprezentacije koju tek možda za šest (ili možda i devet) mjeseci čekaju sudbonosne kvalifikacije. Naravno, nije bilo na Slavenu Biliću da – opčinjen svojim gospodarom – izrekne tu blasfemiju. Ta je strateška odluka trebala biti samo Lukina. A njemu se očito još igra, njemu je reprezentacija hraniteljica duše.
A dok je tako, činit će Slavena Bilića i Zlatka Dalića dvojajčanim blizancima. Oni mu podilaze, a on ih “drži za jaja”.