PIŠE: Ante JUKIĆ
“Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!”
Prva Božja zapovijed jedan je od kamena spoticanja među kršćanima. Protestanti se pozivaju na nju kad objašnjavaju svoju suzdržanost prema štovanju svetaca, što je jedna od stvari koju najviše zamjeraju katolicima. S druge strane, katolici ne mogu razumjeti kako možeš slaviti Boga, a biti toliko hladan prema ljudima koji su tom istom Bogu darovali cijeli svoj život. Kako ih ne uzeti za primjer i uzor, kako ih ne slijediti.
Tema je svakako vrlo delikatna, i oba pogleda imaju smisla. Ipak, ovo nije pitanje ‘ili-ili’, i ovdje je sve stvar mjere i ispravnog shvaćanja, kao što je to uglavnom u životu i inače slučaj. Nema ništa loše u štovanju svetaca, niti se time samim po sebi krši Prva Božja zapovijed, no činjenica je kako neki katolici neoprezno s puta vjere skrenu u idolopoklonstvo i praznovjerje. Današnji svetac možda je i najbolji primjer za to.
Znam od vjernika čuti kako idu na Misu isključivo kod svetog Ante, nijedna druga crkva nije im po ukusu. Poste utorkom, a ne petkom. Susreo sam se i s jednim koji ponekad i propusti Misu nedjeljom, ali utorkom nikad. A mnogi smo čuli i za onu baku koja moli Isusa da ju zagovara kod svetog Ante.
Ljudi, zaista, ponekad znaju zastraniti u svojim shvaćanjima Boga, vjere i Crkve. I to bi im i današnji svetac rekao, kad bi govorio o načinu na koji ga se časti i slavi. Svetom Antunu nisu bili potrebni ni čast ni slava, da ga je to vodilo, nikad ne bi ni postao franjevac. Sve to čekalo ga je u svjetovnom životu, budući da se rodio u plemićkoj obitelji. On je, ipak, tražio više. Tražio je Krista i zbog Njega je prihvatio sve kušnje koje su ga zadesile na putu od rodnog Portugala do Padove, u kojoj je završio njegov zemaljski život. Od ‘običnog’ Fernanda, do sveca cijelog svijeta.
Priča se kako je sveti Franjo Asiški jednom okupio svoju braću, kako bi ih upozorio na opasnosti u koju mogu upasti.
„Uvijek imajte na umu kako je Krist taj koji mora biti u središtu. Nikad ne dopustite sebi doći u prvi plan“, rekao je Franjo, pogledom preletio preko okupljenih, te na kraju dodao:
„Ante, na tebe se ovo posebno odnosi.“
Sveti Antun živio je i propovijedao po Franjinim načelima, sve njegove poruke upućivale su na Krista. Iako je već za života stekao veliku popularnost među vjernicima, nikad se nije umorio govoreći kako slava pripada samo Jednome. I to je ono što bi svi štovatelji svetog Antuna trebali uzeti kao njegovu temeljnu poruku i ostavštinu. Pomalo paradoksalno, današnjeg slavljenika najviše ćemo štovati, ako ga ne štujemo i častimo previše. Ako ne bude on predmet našeg obožavanja.
Sveti Antun Padovanski bio je veliki čovjek, ali u konačnosti ipak samo – čovjek. Nije bio Bog. Treba ga štovati kao i svakog sveca koji je život posvetio Kristu, no jedno uvijek treba imati na umu – svece se štuje, ali im se ne klanja. Sveci su putokaz, nisu cilj. I sveci su ti koji nas zagovaraju kod Boga, ne obratno. Ante bi danas na to prvi upozoravao…
Neka je sretno i blagoslovljeno svima koji danas slave imendan!