PIŠE: Ante JUKIĆ
Kao što većina ljudi zna, četiri su evanđelja u liturgiji Katoličke Crkve. I dok su Matej, Marko i Ivan slijedili Njegove stope i doslovno, Luka nije Krista osobno upoznao. Današnji slavljenik rođen je u Antiohiji, gradu u Siriji. Nije bio židov, nego poganin koji se obratio na kršćanstvo. Veliki utjecaj na njega imao je sveti Pavao, pa je Luka postao njegov učenik i slijedio ga je na njegovim misijskim putovanjima.
Za vrijeme boravka u Jeruzalemu, od učenika i žena koji su Ga pratili dobio je mnoge podatke o Isusovu životu, na kojima je temeljio svoje Evanđelje. S Pavlom je Luka bio i na njegovom posljednjem putovanju, u Rim, zbog čega teolozi smatraju kako je osobno svjedočio Pavlovoj mučeničkoj smrti. Sveti Luka umro je u Beociji, oko 84. godine. Grob mu se časti u Padovi, u bazilici svete Justine.
Lukino Evanđelje pisano je grčkim jezikom, te se stilski i sadržajno ističe od ostalih. U njemu prevladavaju slike blagosti, radosti i ljubavi, zbog čega ga je slavni Dante nazvao ‘piscem blagosti Kristove’. Kronološki je bolje koordinirano od, primjerice, Markovog i Matejevog, i donosi neke događaje iz Kristovog života koji se u drugim Evanđeljima ne spominju. Posebno se to odnosi na Isusovo rođenje i djetinjstvo.
Jedini je od četiri evanđelista ispričao događaje iz života Blažene Djevice Marije. Luka je posebno štovao Kristovu majku, pa mnogi vjeruju kako su prve ikone i prikazi Bogorodice upravo njegovo djelo. Osim u Evanđelju, riječi su mu zapisane i u Djelima apostolskim, tako da je njegova ostavština zaista velika. Sveti Luka može poslužiti kao primjer čovjeka koji nije, poput apostola, živio uz Isusa, ali Mu je nadahnut Njegovim naukom u potpunosti posvetio život.
Zaštitnik je umjetnika, pisara, zlatara, liječnika, neoženjenih muškaraca i svih koji mu se utječu pod zagovor. Lukino ime jedno je od najčešćih u Hrvatskoj, svima koji ga nose neka je sretan i blagoslovljen imendan! Čak i onima koji ga ne slave.