✍️ Ante JUKIĆ
Pretposljednji dan prve polovice godine u kalendaru Katoličke Crkve rezerviran je za apostolske prvake – Petra i Pavla. Dva sveca koja su udarila veliki pečat u samim počecima kršćanstva.
Petar, tad još Šimun, jedan je od prvih apostola koje je Isus pozvao. Gospodin mu se uvijek posebno obraćao, a nakon smrti i uskrsnuća upravo je njega proglasio stijenom na kojoj će sagraditi Crkvu svoju, te mu je dao ključeve Kraljevstva nebeskog. Time je Petar postao prvi papa, koji je gorljivo naviještao Radosnu vijest u vremenima kad je to bilo izrazito opasno. Zbog toga je podnio mučeništvo, te je naposljetku u Rimu i razapet na križu. Kako se nije smatrao dostojnim smrti jednake Isusovoj, tražio je svoje mučitelje da križ okrenu naopako i otad se takav križ naziva Petrovim križem. Po njemu su nazvani i bazilika i središnji vatikanski trg, a ovaj svetac nalazi se i u imenima mnogih gradova i sela.
Život drugog današnjeg slavljenika iz korijena se promijenio nakon susreta s Uskrsnulim na putu u Damask. Savao je postao Pavao, a jedan od najvećih progonitelja kršćana pretvorio se u čovjeka koji je Kristu poklonio sve, na koncu i život. Pavlove poslanice spadaju u najvažnije tekstove Novog zavjeta, a i njegovo ime je popularno i rašireno diljem svijeta.
Nema što, impresivna je biografija svetaca kojih se danas spominjemo. Obojica su podnijela mučeničku smrt, obojicu se smatra jednim od temeljnih ličnosti kršćanstva. Velik izazov, nešto što ‘obični’ vjernici teško mogu dostići, nadmašiti pogotovo. Kako se kaže, to je neki drugi svijet.
No, ne treba smetnuti s uma kako je Petar nekoliko puta skoro odustao, kako je vječno bio sumnjičav, kako je i zatajio Isusa. I to triput. Isto tako, nije se ni Pavao rodio onakav kakav je na kraju postao. Štoviše, Krist je za njega dugo bio stranac, a svi oni koji su Ga slijedili neprijatelji s kojima se treba obračunati.
„Svaki svetac ima prošlost, a svaki grešnik budućnost“, netko je jednom lijepo rekao, a poznata je i ona: „Sveci se ne rađaju, svecem se postaje svaki dan“. Sveti Petar i Pavao idealan su primjer svakom vjerniku, dokaz kako svatko može graditi svoj put svetosti. Njih dvoje svojedobno su bili u borbi za ostanak, skoro su ispali iz lige, a na kraju su postali – prvaci. Dakle, može se. Danas, na sreću, većina vjernika ne mora podnijeti mučeništvo za Krista, dovoljne su i neke manje žrtve. Primjerice, stoički i bez kukanja podnijeti ove vrućine.
Ne zaboravite čestitati imendan svojim prijateljima i poznanicima, svatko od nas poznaje barem jednog slavljenika. Ako ne, onda ste vjerojatno upravo vi ti. I da, nije toliko poznato, ali uz Petra i Pavla u kalendaru Katoličke Crkve ponosno stoji i Krešo, pa se sjetite i njih.