PIŠE: Ante JUKIĆ
Spomendan svete Lucije, djevice i mučenice, znači kako je Božić sasvim blizu, pred vratima. Ako već nije ranije, sije se pšenica, premještaju se stvari u kući kako bi se napravilo mjesto za bor, jelu ili smreku. Vade se kutije s lampicama, kuglicama i ukrasima iz podruma, djedovi čekaju u niskom startu. Uglavnom, čak i oni koji nastoje što je duže moguće odolijevati ovom ludilu, pomalo gube glavu.
Ima tu neke simbolike, jer današnja svetica je također izgubila glavu zbog Božića. Nažalost, i doslovno. Njezin kratki život (283. – 304.) okončan je za vrijeme velikih progona kršćana. Nakon dužeg mučenja, progonitelji su joj mačem odrubili glavu, a potom, prema predaji, izvadili oči i stavili na tanjur. Zbog toga joj se posebno utječu slijepe i slabovidne osobe, ali trebali bi i svi oni koji žele progledati.
Osim sijanja pšenice, za svetu Luciju veže se još jedna tradicija. Kako je između ovog blagdana i Božića 12 dana, u nekim je krajevima običaj pratiti i zapisivati vrijeme za svaki od njih, pa na osnovu toga zaključiti kakav će biti pojedini mjesec u narednoj godini. Koliko je to pouzdano, procijenite sami. Zlobnici bi rekli, ništa manje od standardne vremenske prognoze.
Neka je sretan i blagoslovljen imendan svim Lucijama, Lucama, Lucijanama, Lucijanima i onima koji nose ime Luce! Njega je malo nezgodno deklinirati.