PIŠE: Ante JUKIĆ
U cijeloj ovoj društvenoj, političkoj i medijskoj histeriji oko pozdrava ZDS, jedna je stvar potpuno marginalizirana, o njoj se uopće ne govori. Riječ je o samom sadržaju pozdrava. Po nekim komentarima, rekao bi čovjek kako sve vrvi mržnjom i pozivima na nasilje i ubijanje, a ono kamilica. Dakle…
‘Za dom spremni’
I zbog toga sve ovo? Pa, što je tu toliko sporno? Ima li što prirodnije na ovom svijetu, nego biti spreman braniti svoj dom, ulicu, grad ili državu? Nikakav poziv na osvajanje tuđeg, nikakve bolesne i mržnjom zadojene konstrukcije. Jednostavno, biti spreman braniti svoje.
Meni je ovo toliko obično, da je zapravo pomalo i bezlično. Siguran sam kako sličnih pozdrava i konstrukcija širom svijeta ima koliko hoćeš. Podsjeća me to na one generičke pozdrave sportaša prije utakmica. Znamo ono, tko je najbolji? Pa onda ime kluba/reprezentacije. Ili, iznad svih? Pa onda ime kluba/reprezentacije? I nije baš nešto unikatno, ako mene pitate.
Naravno, protivnici i zabranitelji ovog pozdrava spomenut će kontekst. Tu se slažem s njima, uvijek postoji kontekst. Ali, ako ćemo njega uvesti u priču, nećemo daleko stići. Ili, točnije rečeno, otići ćemo predaleko. Jer, što koga na što asocira, stvar ja svakog ponaosob, a isti pozdrav u različitim vremenima ima drugačije značenje. Recimo, sjećate se sigurno kako su svojevremeno hrvatski nogometni reprezentativci na privremenom radu u Ukrajini bili kažnjeni zbog pozdrava ‘Slava Ukrajini’. To je bilo prije samo sedam-osam godina, kad ovaj pozdrav nije bio dobrodošao, zbog svoje nacističke konotacije. Danas se, pak, njime diče mnogi, pa i oni koji su tad zbog njega kažnjavali. Malo apsurdno, zar ne? Ali, danas se Ukrajina brani od okupacije, i nitko na taj pogled ne gleda drugačije, nego kao na dizanje morala i jačanje duha. I kad za 30 godina netko u Ukrajini spomene ‘Slava Ukrajini’, hoće li se to dovoditi u vezu s nacistima, ili s ovim ratom kojeg ta zemlja upravo vodi?
Dozvoljavam kako ZDS u nekim ljudima zaista izaziva iskrenu zebnju, strah i tugu, ali mislim kako su takvi ljudi u debeloj manjini. Većina ovih koja se zgraža nad njim čini to isključivo zbog svojih sitnih političkih interesa. Ja u ljudima koji simpatiziraju i(li) koriste ZDS uglavnom vidim one kojima nije na pameti Drugi svjetski, nego Domovinski rat. I one koji ne pozivaju na osvajanje tuđeg i ubijanje drugih, nego su jednostavno spremni braniti svoje. Možda nisu ni to, možda je i to populizam i pomodarstvo, ali najveći problem našeg društva sigurno nisu.
Kao što rekoh ‘Za dom spremni’ je toliko trivijalno u usporedbi sa sadržajem na koji svakodnevno nailazimo. Pa i u himnama pojedinih država, kojima se svi dive. Da stvar bude još apsurdnija, kola našim društvom jedan pozdrav koji u sebi sadrži riječ ‘smrt’, a njime se ponose i rado ga ističu upravo oni koji se zgražaju nad ZDS. Ove tri riječi su im strašne, ali zato njihove četiri nisu problematične. Štoviše, trebale bi nam svima biti na ponos.
Odmah ću se ograditi, ja ni tu ‘smrt’ u njihovom pozdravu ne shvaćam doslovno, niti vidim tu neku veliku opasnost, ali kad smo se već upustili u tu priču, budimo onda dosljedni. Tu se onda vraćamo na kontekst i što nešto kome predstavlja. Mnogi su ginuli i pod ta četiri strašna slova – i što ćemo sad?
Nemojmo se praviti grbavi.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.