PIŠE: Ante JUKIĆ
Godinama smo slušali sintagme o ‘najboljem HNL-u ikad’. Nakon što su rezultati u Europi rekli što misle o tome, trebalo je malo preformulirati narativ, pa sad imamo ‘najzanimljiviji i najneizvjesniji HNL ikad’. I to je točno, tu su stvari egzaktne. Teško se uopće može sresti liga u kojoj u istom kolu tri prvoplasirana kluba upišu poraze, a tri posljednjeplasirana pobjede. Ili liga u kojoj lider ima samo bod više od drugoplasiranog, izgubi tri utakmice zaredom i svejedno ostane prvi. Liga u kojoj se prvak zna već oko Božića, a ne zna nakon Uskrsa.
Koji je razlog ovakvoj sezoni u najvišem rangu našeg nogometa? Jesu li najbolji klubovi slabiji ili su ‘manji’ klubovi jači nego prije? Rekao bih kako ima jednog i drugog. Jedino s čime se baš ne bih složio je teza kako vodeće momčadi jako osciliraju u izvedbama, što onda dovodi do ovakvog kaosa. Skloniji sam tezi kako zapravo i nema previše oscilacija u njihovoj igri, nego se samo stvari u određenim dijelovima prvenstva drugačije poklope. Malo te rezultat hoće, malo neće, iako uglavnom manje-više igraš isto.
Počnimo s liderom. Cinici bi rekli, zašto bi Rijeka uopće pobjeđivala, kad je i porazi iz kola u kolo ostavljaju na prvom mjestu? Pronašli ljudi dobitnu kombinaciju i stvarno bi bili ludi kad bi je sad mijenjali. Ipak, uoči svoje sljedeće utakmice sigurno neće biti prvi, tako da će morati tražiti drugi recept. Rijeka je dugo vremena bila bez poraza, teško joj je bilo i pogledati prema golu, i tad se stvorila možda i nerealna slika njezine kvalitete. U tom razdoblju puno toga im je išlo na ruku, malo i je mazila i sreća, dosta pobjeda izvukli su na mišiće. Njihov stil igre je na granici fanatičnosti, igraju na ‘velikom broju okretaja’, a tako je teško izvući cijelu sezonu. Jednom mora doći do pada, to se Rijeci dogodilo i ove, ali i u nekoliko minulih sezona. Očito nije slučajno. Nisu oni, recimo, jučer na Maksimiru bili toliko lošiji, nego u nekim derbijima koje su pobijedili, ali lopta im je sad uzela ono što im je ranije dala.
Za razliku od Rijeke, Hajduk i Dinamo ne igraju tolikim intenzitetom i muče se od početka sezone. Mogli bi reći, oni konstantno igraju neuvjerljivo. Splićane velikim dijelom drži dobra obrana i kvaliteta najboljeg igrača, dok Zagrepčani ipak imaju najbolji kadar. Koji ne briljira i koji nije toliko iznad ostatka lige kao što je nekad znao biti, ali je i takav bio dovoljan za zadržavanje priključka. Zaostatak Dinama za jadranskim dvojcem nastao je prije svega zbog lošeg učinka Modrih u derbijima, jer su u ostalim utakmica sva tri vodeća kluba podjednako gubila bodove. Čim je Dinamo dobio jedan derbi, došao je na bod zaostatka, a dobije li i u subotu i drugi, anulirat će sve loše rezultate iz dosadašnjeg dijela sezone i napraviti veliki korak prema obrani naslova.
Nekad su se analize donosile s vremenskim odmakom, na puno većem uzorku utakmica, nije se brzalo sa zaključcima. Danas to ne prolazi, ocjene se mijenjaju, ne od utakmice do utakmice, nego od poluvremena do poluvremena. Uzmimo samo posljednjih nekoliko kola. Dinamo je nakon poraza u Puli već bio ‘sahranjen’, onda je nanizao dvije pobjede protiv Osijeka i Šibenika, pa se odjednom stvorila slika kako su konačno stvari sjele na svoje mjesto. Kao da su pobijedili ne znam koga i ne znam koliko utakmica zaredom. Onda su ‘legli’ u Velikoj Gorici, pa su opet otpisani iz utrke, da bi ih ova sad pobjeda nad Rijekom promovirala gotovo u najvećeg favorita. Rekao bi čovjek da igraju od očajnog do odličnog, a zapravo nema tu tolike razlike. Niti su posebno dojmljivi u pobjedama, niti su baš toliko očajni u porazima. Većina analiza slijepo se drži rezultata i ne usudi se reći ono što stvarno vidi, nego se radije prepušta struji. Isto vrijedi za Hajduk i Rijeku.
Slika o Rijeci dobrim je dijelom formirana nakon one uvjerljive 4:0 pobjede nad Dinamom na Rujevici i eliminacije Hajduka u Kupu. Igrali su Riječani u tim utakmicama dobro, ali treba reći i kako im se dosta toga poklopilo. Ali, to se onda nitko nije usudio spomenuti, jer bi ispalo kako omalovažavaš njihove rezultate. Zanimljivo, Rijekin rezultatski pad je počeo upravo nakon te utakmice s Dinamom, da bi kulminirao s ova tri vezana poraza. I sad sve odjednom izgleda sivo, iako je Rijeka zapravo još uvijek u dobroj situaciji. Mogu se ‘uhvatiti’ za ovo drugo poluvrijeme u Maksimiru, ostavljaju dojam da nisu psihički potonuli. Njima je sad ova utakmica s Goricom prijelomna. Ako dobiju, ostaju prvi, a kako god završi derbi u Splitu, njima dobro. Jedan, a možda i oba konkurenta će izgubiti korak. Još uvijek Rijeka ovisi o sebi.
Hajduk je trenutno teško ocijeniti. Nisu uvjerljivi, ali činjenica je kako su većinom u posljednje vrijeme igrali s igračem manje. To čak nije toliki hendikep kad recimo dobiješ crveni u kasnijoj fazi utakmice pri vodstvu, jer braniti se uvijek možeš. Ali, kad igraš veći dio utakmice s igračem manje i još moraš hvatati zaostatak, to je stvarno teško. I zato su ona dva boda protiv Lokomotive i Varaždina vrijedna. Ni jučer u Osijeku nije to baš loše izgledalo. Koliko ih je u prvom dijelu sezone rezultat mazio u odnosu na prikazano, toliko ih sad baš kažnjava. S obzirom da je cijela ova sezona u ritmu ‘gore-dole’ i nekakvog izravnavanja, ne bi me uopće čudilo da Hajduk protiv Dinama odigra odličnu utakmicu.
A i spomenuti Osijek je dobar primjer koliko analize idu iz krajnosti u krajnost, i koliko je malo vremena za to potrebno. Prije dva tjedna govorilo se o ispadanju, raspadu kluba, iako situacija nije bila ni blizu toliko dramatična. U dosta utakmica stvarno nisu imali sreće, sve što je moglo poći po krivu, pošlo je. I onda dođe ta utakmica na Rujevici, gdje su lako mogli dobiti nekoliko ‘komada’ u prvih pola sata. Uz dosta sreće su preživjeli, vratilo im se nešto iz prethodnih kola, i sve se odjednom okrene. Dobiju Rijeku u gostima, dobiju sad Hajduk i već se priča o nekakvom preporodu.
Ova sezona HNL-a je stvarno specifična. U jednom Premiershipu, koji je pojam lige, tjednima prije kraja zna se i tko je prvak i tko ispada, a kod nas tek sad počinje šou. A sve to dodatno potenciraju analize, komentari i ocjene koji se mijenjaju iz kola u kolo. Iako velike razlike u igri vodećih klubova nema. Ni u igri pojedinog kluba, ni razlike između njih. Svi su podjednako (ne)uvjerljivi cijelo prvenstvo.
Možda bi ovu sezonu trebalo brendirati, prijaviti uredu za patente, nekako zaštititi. Kao kulturnu baštinu. Ovo će se možda i proučavati na fakultetima kao nekakav fenomen. Treba prestati previše razmišljati i jednostavno uživati u završnici sezone, jer ovako nešto se vjerojatno nikad više neće ponoviti. I definitivno ne izvlačiti nikakve velike zaključke o igračima i trenerima, jer pitanje je koliko to ima smisla. Možda je ipak bolje sačekati sljedeću sezonu i veći uzorak.
Konačno, bilo bi dobro i prestati koristiti pojam ‘kiks’, malo to glupo zvuči kad se ponavlja iz tjedna u tjedan. Senzacije i čuda neću ni spominjati. A ni oko izraza ‘bitka za titulu’ više nisam siguran, kad je izgleda baš nitko previše ne želi. Dinamo se očito zasitio, dok Rijeka ne želi pretjerivati, drži se one ‘osvajaj rijetko, ali sa stilom, tako je slađe’. Još uvijek na Kvarneru izgleda uživaju u onoj dojmljivoj tituli iz 2017.
Hajduk? Ne znam što uopće ovdje reći. Ljudi iz godine u godinu ruše sve marketinške rekorde i pune stadione, ta toliko iščekivana titula ih pokreće i drži napetima, da možda uopće ne žele riskirati s osvajanjem? Tko zna što bi se moglo dogoditi? Ne kaže se uzalud kako je radost u putovanju, ne nužno dolasku na cilj.
Nakon svega smo što vidjeli u ovoj ludoj sezoni HNL-a, samo bi glup čovjek mogao nešto prognozirati. I zato ću se ja usuditi. Hajduk ili Rijeka bit će sigurno prvi ako dobiju sve četiri preostale utakmice. Dinamo će sigurno biti prvi, ako dobije sve četiri, a Hajduk ne izgubi na Poljudu od Rijeke.
Eto, nemojte reći da niste znali…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.