PIŠE: Ante JUKIĆ
Ima ljudi koji ništa ne rade i koji samo Bogu kradu dane, a ima i nas koji se neprestano ubijamo od posla. Krenem ja tako u subotu poslijepodne obaviti nešto neodgodivo, kad tamo, zatvorena ulica. Neka važna utrka je bila toliko važna, pa se eto zbog nje promet posebno regulira. Zamislite vi to! Dokle je to došlo, da se zbog besposličara kojima je očito toliko dosadno i koji ne znaju što bi sa sobom – pa onda besciljno trče gradom ili sve to promatraju sa strane – i prometnice zatvaraju.
Dok naokolo kruže čestitke pobjednicima i svima koji su sudjelovali u toj utrci, ja samo mogu ‘čestitati’ onome kome je palo na pamet organizirati ovakav događaj. Još da je maraton, pa ‘ajde, ali polumaraton? Neki ljudi očito ne mogu niti jedan posao odraditi kako spada, nego uvijek napola.
Neću uopće govoriti o smislu trčanja, o tome koliko je apsurdno trošiti energiju i vrijeme da bi se u konačnosti vratio na isto mjesto, to sad nije tema. Ako netko želi, neka slobodno trči, ja mu ne branim. Neka se organiziraju i te utrke, ako to već nekoga čini sretnim. Ali, onda lijepo odite izvan grada, tamo gdje nikome nećete smetati, pa trčite do mile volje. A nas koji se subotom popodne bavimo važnijim, korisnijim i neodgodivim poslovima, pustite na miru i omogućite nam slobodno kretanje prometnicama čiju smo izgradnju i sami financirali. Iskreno, baš mi je drago što je padala kiša i što je bilo onako ružno vrijeme, bar ih je malo rastjeralo i pokvarilo cijeli taj cirkus.
Muka mi je od takvih događaja. Prošlu nedjelju imali smo onaj glupi mimohod zbog kojeg je također promet bio u kolapsu, i taman kad sam se oporavio od toga, evo opet nove zabave za naivni narod. Još mi samo treba da se Cibalia vrati u Prvu HNL, pa da onda zbog neke jako važne utakmice opet ispaštamo mi koje to ne zanima i koji samo želimo u miru raditi i živjeti. A jeza me hvata i od same pomisli da neki naš sugrađanin ili klub ostvari kao nekakav veliki uspjeh, zbog kojeg bi se organizirao doček i zbog kojeg bi ulice ponovno bile zatvorene. Neću ni spominjati svu tu buku i galamu koju bi morali trpjeti.
Kako su samo ljudi naivni. Baciš im tu glupu utrku i predstaviš to kao nekakav poseban i hvale vrijedan događaj od kojeg grad ima koristi, i oni odmah zaborave na sve probleme. Zaborave na lopove na vlasti, na pokradenu državu i osiromašenu Slavoniju. Uvijek se govorilo, kruha i igara. Serviraj ljudima nešto trivijalno i besmisleno, da se ne bave važnim i za život ključnim stvarima. Ne kaže se uzalud, dok je ovaca, bit će i vune. Pametnom dosta.
Taj novac koji se bespotrebno ulupao u tu utrku, mogao se mnogo bolje iskoristiti. Za otvaranje radnih mjesta, izgradnju tvornica i vrtića. A i oni koji su sudjelovali u tom prizemnom događaju, mogli su to svoje slobodno vrijeme kojeg očito imaju i previše puno korisnije iskoristiti. I oni koji su trčali, i oni koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji, i oni koji su sve to sa strane promatrali. Dok nam grad i država propadaju, oni se, molim lijepo, bave trčanjem. I to u centru grada. Na račun poreznih obveznika. Sit sam svega ovoga. Najradije bih se zatvorio negdje u sobu, da ne moram gledati cijeli taj cirkus.
Živcira me sve to, baš me živcira. I takvi besmisleni događaji, i nesposobni i korumpirani političari, i cijelo ovo današnje društvo poremećenih vrijednosti. Daje se na važnosti besposličarima, a one marljive i poštene koji neumorno rade i koje baš ti besposličari svojim glupostima ometaju u poslu, nitko ni ne spominje. Kao da i ne postoje. Prvo smo imali taj mimohod, sad ovu utrku, pa se pitam što je sljedeće, zbog čega će nam narednog vikenda blokirati promet u gradu? Čime će onemogućiti naše neodgodive subotnje i nedjeljne poslove?
A znate li, dragi čitatelji, što me najviše živcira? Živciraju me ljudi koji su toliko frustrirani, ogorčeni i nezadovoljni svojim životom, da će u svemu, ali baš u svemu, naći nešto negativno. I pritom, naravno, to svoje crnilo istresti na ulici ili internetu, kako slučajno nitko ne bi ostao uskraćen njihove ‘mudrosti’. Takve ljude baš ne podnosim. A živcira me i ovaj dosadni grad u kojem se ništa ne događa, koji ne nudi nikakve sadržaje…