✍️ Mladen KEVO
Nisam tako planirao međutim stvarnost diktira kolumnistički sadržaj. Barem meni. Današnja kolumna samo je nastavak prošlotjedne: `Koliko sve ovo – Hrvatska još može podnositi?`. Naime, u međuvremenu, dogodile su se još neke stvari. Zbile su se strašno grozne stvari. Dogodila se nova eskalacija nasilja koja zapanjuje. Pritom još više zapanjuje izostanak bilo čije službene reakcije. Ono, `dogodilo se, ha bože moj, pa američki filmovi tog su prepuni`. Ovaj horor ne snima se u Hollywoodu, nego u Lijepoj našoj.
Hrvatska živi u izvrnutoj stvarnosti, potpuno poremećene elementarne logike, gdje tragedije imaju status bezvezarija, a bezvezarije su podignute na pijedestal nacionalnih problema. U RH nije problem što Pelješki most koji se gradio četiri godine, nakon samo četiri godine, ima napukline na vanjskom oblogu te mora u hitnu sanaciju (dok je u Danskoj otvoren most s rokom trajanja od 120 godina čija se prva sanacija planira nakon 30 godina). U RH problem su podzemni spremnici za otpad na Trgu?
Svinjska kuga? Niki problem. Požari na Jadranu? Niki problem. Inflacija među najvišima u EU? Niki problem. Poskupljenja goriva? Niki problem. Fijasko turističke sezone? Niki problem. Cijene kvadrata stanova 5.000 eura m2? Niki problem. Korupcija? Niki problem. Nepotizam i Uhljebništvo u državnom aparatu? Niki problem. Nasilje. Niki problem. Pa ima li Hrvatska problema? Ima. Jedan. Išaran kip Gospe iz Međugorja. Pa, to je u susjednoj državi? Ma nema veze, to je trenutno glavni nacionalni problem.
Što je još u Hrvatskoj važno? Važno je da su Mateše modno usklađeni: `Blanka je za ljetnu večer odabrala bijelu haljinu bez rukava, kroja koji prati liniju tijela i s meko drapiranim dekolteom. Jednostavan, ali vrlo efektan model upotpunila je zlatnom torbicom bogato ukrašenom metalnim detaljima, decentnom narukvicom i raspuštenom kosom oblikovanom u blage valove. Zlatko joj je stilski parirao bijelom košuljom diskretnog uzorka, pa su supružnici djelovali skladno, ali bez dojma pretjerane usklađenosti.`
Kriminal u Hrvatskom skijaškom savezu mjeri se u desecima milijuna eura. Pritvoreni su i pod istragama čelnici HOO. Za izručenje Vedrana Pavleka glavnog organizatora pranja novca, koji je u bijegu azil pronašao u Kazahstanu – pristup države je – `Vrag prišu odnija`. Za novog čelnika HOO izabran je dr. Josip Varvodić. Ali, sve to nije važno niti je prioritet. Ključno je da je Zlatko sa svojom Blankicom u nekom paralelnom celebrity svemiru modno usklađen; oboje u bijelom, boji čistoće i nevinosti.
Nego! Sjećate li se obračuna dvaju Slavonsko Brodskih klanova, onog Ante Prkačina i onog Mladena Kruljca u kojima se pucalo kao kod OK Korala, letjeli su u zrak i paljeni kafići. Sjećate li se Dejana Kljajića, Brođanina, kojeg je prije dvije godine policajac s 1,73 promila alkohola u krvi pokupio na biciklu. Danas, Dejana eno u invalidskim kolicima s paralizom trbušnih mišića, u sjedećem stanju pati od ortostatske hipotenzije jer mu se sva krv skladišti u donjem dijelu tijela. Policajca eno u službi službuje.
Sjećate li se nedavnog grafita `Ubij Srbina, izvadi mu organe, jer su mačke gladne`. Jezivo! Nešto što je obilježje najgorih fašističkih režima u kojima se čitavu jednu etničku skupinu na razini općosti imenuje kolektivnim krivcem za sve i potom priziva, a u ekstremnim slučajevima (kao u Nacističkoj Njemačkoj) i pomno organizira istrijebljenje čitave jedne takve skupine. Prizivanje toga, da se unutrašnjim organima pripadnika jednog Naroda nahrane mačke doživjeli smo u RH, u EU, u ljeto 2026. U Slavonskom Brodu!
Ne, ovo neće biti upiranje prstom u jedan hrvatski grad, niti razvijanje hipoteze kako je on u bilo čemu drugačiji od drugih. Ali ću na jednom gradu pokazat opće stanje urbane Hrvatske. Grad industrije i kulture, grad Ivane Brlić Mažuranić i Šume Striborove – danas je nasilnička kasaba. Sjećate li se kad sam nedavno, nabrajajući u što hrvatske gradove žele pretvoriti ruralni primitivci i zatucani nasilnici – napisao kako Slavonski Brod žele pretvoriti u Odžak. U Dabrin Odžak. Nekima se činilo kako pretjerujem.
A sad o onom što se desilo. Društvenim mrežama širi se video brutalnog napada u centru Slavonskog Broda. Na njemu se vidi kako jedan napadač udara, gazi i vuče po cesti mladića koji bespomoćno leži na podu i ne brani se. Premlaćivanje je promatrala skupina ljudi, a samo je jedna osoba pokušala prekinuti udaranje. Na snimci se vidi kako napadač više puta udara mladića u glavu dok bespomoćno leži na tlu. Zatim ga vuče po cesti i pomiče, nakon čega ga ponovno nastavlja udarati po glavi.
Sestra žrtve kaže: `Kako je napadač maloljetnik, urlao po ulici, to je probudilo nekolicinu stanara koji tu žive i koji su vidjeli nasilje. Jedan čovjek je izašao na ulicu i kada je vidio da mog brata mlate, ušao je u kuću po bejzbol palicu. Kada se vratio, ovi su se razbježali. Ali su saznali i da je pozvana policija. Ta djevojka koja je sve snimala zvala je policiju i Hitnu, polijevala mog brata vodom. Iako je policija udaljena doslovno 5 minuta pješke od mjesta događaja, došli su tek za 20 minuta. Hitna se nije ni pojavila.
U bolnici su mu rekli da je imao sreće. Šivali su mu arkadu, cijela glava mu je natečena, ima podljeve ispod očiju, tijelo puno modrica, stalno mu se vrti u glavi i sve ga boli. Trebao je ostati u bolnici, ali nije želio. Nadao se ići nazad za Njemačku, jer tamo živi i radi, ali nije mogao. Poprilično je u šoku. Ne može spavati, cijelu noć hoda po stanu. Priznao je i da ga je strah izaći na ulicu. Mi u Brodu nemamo dobra iskustva s policijom kada su takve stvari u pitanju. Naša policija ne kažnjava takve napade.
Kada sam objavila snimku napada na mog brata, javilo mi se jako puno roditelja čija su djeca također napadnuta, ali nitko za to nije kažnjen. Sada su svi ljuti i traže pravdu. Ovaj napadač će to opet napraviti. Zar ja moram strahovati pustiti svoju djecu na ulicu zbog takvih. Želimo ostati anonimni jer se bojimo te ekipe koja svakog vikenda provocira i pravi nerede. Taj mladić, koji je najviše tukao moga brata, već je poznat policiji po sličnim napadima. Ali ništa mu ne mogu. Nikada nije bio sankcioniran.`, piše 24sata.
Reakcija hrvatske Vlade bila je munjevita. U pratnji Ministra zdravstva i Ministra obitelji Premijer je došao u Slavonski Brod. Posjetio je žrtvu bezprizornog nasilja te potom dao izjavu: `Očekujemo od nadležnih tijela da izvide i ustanove tko je počinio to djelo te da se počinitelj osudi`, rekao je Plenković novinarima, najavivši kako će Vlada u Slavonskom Brodu održati izvanrednu tematsku sjednicu o Nasilju, te razraditi zakonske i operativne mjere sankcija i prevencije kako se ovo više nebi ponovilo.
Samo sanjajte da je tako. Ovo u gornjem pasusu puka je tlapnja. Jedino što je vjerodostojno AP-ova je izjava: `Očekujemo od nadležnih tijela da izvide i ustanove tko je počinio to djelo te da se počinitelj osudi`. Samo što on tu izjavu nije dao u Slavonskom Brodu, nego u Orašju?! Odnosila se na išarani kip Gospe u Međugorju. Pitanje za sve građane glasi; kolika politička beštija moraš biti da vozeći za Orašje prođeš kroz Slavonski Brod i ne osjetiš potrebu barem na minutu svratiti do žrtve i nešto reći.
Koliki moralni bilmez moraš biti pa da ti je kao šefu Izvršne vlasti važnije skrnavljenje vjerskog simbola u susjednoj državi, nego na smrt premlaćen mladić u tvojoj državi; i to mladić kojeg je politika tvoje Vlade u tvom mandatu p(r)otjerala u inozemstvo, jer nije bio na listi tvojih državnih uhljeba, a koji je sad toliko premlaćen da se ne može vratiti natrag na svoj posao u Njemačkoj, toliko ustrašen da krije svoj identitet, te toliko traumatiziran da će kad jednom otputuje možda reći: Zbogom Hrvatska Zauvijek.
Da se razumijemo; to u Međugorju vandalizam je najviše razine i to je za svaku osudu. Počinio rastrojeni Poljak, dojučerašnji veliki Katolik i hodočasnik. Kako je riječ o svjetski poznatom svetištu u hrvatskom mjestu u BiH, Hadezeova Vlada jedva dočekala da se očituje. Ali postoje prioriteti. Mir i sigurnost vlastitih građana prvi je prioritet svake države. Međutim, u državi u kojoj pijani policajac mladića napravi doživotnim invalidom i nastavi službu, očekivati od premijera nešto više – iluzorno je. I. Kaj ćemo sad?
Zaključno. U svakom Društvu postoji točka pucanja; trenutak kad mirni, obespravljeni te nepravdi, nasilju i nejednakosti izvrgnuti građani odluče ‘sići’ s društvenih mreža i upustit se u borbu za svoja prava – putem političkog angažmana za slobodne ulice, trgove i kvartove u kojima žive. I u Srbiji prije Studentskog bunta godinama su ismijavani ti ‘aktivisti društvenih mreža’. Sad ih više nitko, a najmanje Vučićev režim – ne ismijava, već ih doživljava kao smrtnu opasnost za svoj opstanak. Isto čeka i Hrvatsku!
P. S. Portal Dnevno.hr ulizivački izvješćuje o godišnjem AP-a, citiram,: `Inače Plenković na godišnjem odmoru ne propušta svoje male jutarnje rituale pa tako redovito odlazi na opatijsku tržnicu u nabavu svježih namirnica. Ondje rado ispija i kave, a može ga se vidjeti i u ležernom izdanju tijekom šetnji Opatijom. Ljetne dane Plenković nastoji posvetiti supruzi i djeci pa povremeno sam i kuha za obitelj...`. Slatko! Dakle, kako se zorno može vidjeti na činjenici prolaska kroz Slavonski Brod, da bi se u kampanji za Predsjedništvo BiH za svoju stranačku kandidatkinju nakeljio u Orašju, jednog potpuno bezdušnog lika nakon svega javnosti se još pokušava prodati za skromnu osobu, koja sama (s pet tjelohranitelja) ide na tržnicu i posvećena je supruzi i djeci kojima eto i kuha. Preljigavo je sve ovo u što je Hrvatska ogrezla. Kako bi rekla književnica Ivana Šojat: `Šutnja je otrov koji ispijamo za dobrobit fasade.`