PIŠE: Mladen KEVO
`Rat je kao ulazak u mračnu prostoriju, dok ne upališ svjetlo, ne znaš u što si ušao`, nad razvijenim kartama operacije `Barbarosa`, nacističkog plana napada na bivši SSSR – rekao je svojim generalima – Adolf Hitler. Hitler je tad ušao u mračnu prostoriju iz koje mu izlaska više nije bilo. Osamdeset godina kasnije Vladimir Putin ušao je u istu mračnu prostoriju osvajačkog rata protiv druge države. U trećoj godini rata u Ukrajini mračna Putinova prostorija preselila se na teritorij same Rusije, u regiju Kursk.
U Ukrajini su Svijet i Evropa zasnovani na rezultatima II svjetskog rata definitivno otišli u ropotarnicu povijesti. Događa se globalno preslagivanje moći; poslije čega `tko bi doli sad je gori` i obratno će zadesit brojne i odredit im poziciju i perspektivu za narednih vjerojatno pola stoljeća. Hrvatska se već svrstala. Svrstala se na za Hrvatsku optimalnu stranu i na pravu stranu povijesti. Ali je krajnji trenutak da se, koristeći resurse i sigurnost EU i NATO zavjetrine sama pobrine za sebe… Pasivnoj idili je kraj!
Evropi i čitavom Svijetu trebao je to biti munjeviti blitz krieg i metodsko pokazna vježba obnovljene `zastrašujuće` ruske vojne moći. Onako, kako su se u doba Brežnjevljeva SSSR-a vojnim zračnim desantom 25. prosinca 1979. godine iskrcali na aerodrom u Kabulu, zauzeli glavni grad, svrgnuli legalnu Afganistansku vladu i nametnuli marionetsku okupacijsku vlast, na isti su način 42 godine kasnije, u doba Putinove Rusije 24. veljače 2022. desantom pokušali zauzeti aerodrom Hostomel u blizini Kijeva i cijelu Ukrajinu.
Deset godina poslije, 15. veljače 1989. godine, Sovjetski Savez službeno je objavio kako su njegove trupe napustile Afganistan. Dvije godine nakon završetka rata u Afganistanu SSSR se raspao; 11 od 12 bivših sovjetskih republika potpisale su Protokol o osnivanju Zajednice nezavisnih država i službenom proglašenju prestanka postojanja SSSR-a. Mihail Gorbačov podnio je ostavku i predao kodove za lansiranje sovjetskih nuklearnih projektila novom predsjedniku Rusije Borisu Jeljcinu.
Hoće li i Putin abdicirati, tko će biti nametnut nakon njega, hoće li kao i u Afganistanu Rusija i u Ukrajini ostati 10 godina, hoće li se kao i SSSR nakon izgubljenog rata `raspasti`, te kako će tada izgledati evropska i svjetska sigurnosna arhitektura – nemoguće je čak i nagađati. Političke i Geopolitičke implikacije Putinove invazije na Ukrajinu potpuno su suprotne od niti vodilje kojom se rukovodio u odluci da pokrene tzv `Specijalnu operaciju denacifikacije Ukrajine`. Umjesto blitz kriega uvalio se u rat bez kraja!
Nije još do kraja uništen, ali je vrlo urušen mit o ruskoj vojnoj nepobjedivosti koji seže od ruske pobjede nad Napoleonovim armijama do ruske pobjede nad Hitlerovim armijama. Obrambeni ratovi su jedna stvar. Osvajački ratovi nešto su sasvim drugo. Rat protiv Napoleona 1812. bio je obrambeni rat. Rusija ga je dobila. Rat protiv Afganistana 1979. bio je napadački. Rusija ga je izgubila. Rat protiv Hitlera bio je obrambeni rat. Rusija ga je dobila. Rat protiv Ukrajine je napadački. Rusi ga upravo gube.
Problem je, međutim, ovaj; za najveće svjetske sile izgubiti jedan rat ne znači izgubiti samo jedan rat. SAD-u je za oporavak od poraza u Vijetnamskom ratu trebalo dva desetljeća, a neke traume i posljedice tog poraza ostale su trajno urezane na biću američke nacije. U osam godina trajanja tog rata SAD su izgubile 58 tisuća vojnika i to se smatralo ogromnim ljudskim vojnim gubitcima Amerikanaca. U prvih dvije i pol godine rata Rusija je za PET DO ŠEST PUTA nadmašila američke gubitke iz Vijetnama?!
Osim što se u Ukrajini odvija propast plana da se opet nametne kao ravnopravna supersila uz bok SAD-u (i Kini), Rusija je u Ukrajini prokockala nešto za nju možda i najdragocjenije. Izgubila je većinu antifašističkog političkog kredibiliteta stečenog pobjedom nad Nacizmom u II. svjetskom ratu. Od države koja se branila od tiranina – postala je Država tiranin. Dan pobjede na Crvenom trgu Putin obilježava sam bez ikog iz međunarodne zajednice. Sve dok je Putin na vlasti na tu paradu nitko i dalje neće dolaziti.
Što još ovom invazijom gubi Rusija? Gubi višedesetljetnu stratešku gospodarsku suradnju s Njemačkom i Francuskom. Umjesto 1.100 km granice s NATO savezom pristupanjem Finske i Švedske ima ju u dužini od gotovo 3.000 km. Geopolitičke uloge se zamjenjuju, a sigurnosni ulozi se povećavaju. Kao što je s enklavom Kalinjingrad Rusija bila `u predgrađu Varšave i Berlina`, ulaskom Finske i Švedske – NATO je `u predgrađu Petrograda`. Putinovog grada – Petrograda! Htio otjerati NATO, a sad mu je u predsoblju!
Henry Kissinger je rekao: `S Ukrajinom Rusija je Carstvo, bez Ukrajine Rusija je samo Država`. Putin je bio sasvim svjestan te geopolitičke činjenice. Krenuo je obnoviti Rusiju kao Carstvo. Krenuo i vrlo brzo zapeo. Sve je pomno izračunao: energetsku ovisnost EU o ruskom plinu i nafti, podijeljenost između EU i SAD, slabosti NATO-a, Bidenove duboke godine, američko prebacivanje fokusa na Kinu i Pacifik, Kina na koju se logistički može osloniti, ogromne ruske devizne i zlatne rezerve. Računao. I Preračunao se!
Kao što je u ratnom paklu Vukovara završeno oblikovanje moderne hrvatske Nacije, na isti je način u ratnom paklu Mariupolja završeno oblikovanje moderne Ukrajinske nacije. Isto je s Ukrajinom 2024. godine kao što je bilo s Hrvatskom 1991. godine. Sve veze s Rusijom prekinute su zauvijek. Više je nevažno koliko se Ukrajinaca sve do nedavno služilo Ruskim jezikom, koliko je Rusa živjelo u Ukrajini ili Ukrajinaca u Rusiji, odnosno kakve povijesne sentimente Rusija i Putin gaje prema Kijevu kao kolijevci prve ruske države.
Kao što su svi imperijalni planovi Beograda na Hrvatsku doživjeli slom brutalnom velikosrpskom agresijom, Tako su svi imperijalni planovi Moskve na Ukrajinu doživjeli slom brutalnom velikoruskom agresijom. To se nije dogodilo niti u Sedamnaestom, niti u Osamnaestom, niti u Devetnaestom, niti u Dvadesetom stoljeću. Agresija se dogodila u trećem desetljeću XXI. stoljeća. Sve do nedavno, čak i u očima onih koji ga nisu simpatizirali, za mnoge `sposobni ruski lider`, preobratio se u bezobzirnog tiranina.
Susjednu državu, s 46 milijuna stanovnika i više od 600 tisuća km2 i to u Evropi – Rusija je pokušala prisvojiti kao da se radi o nekoliko jutara spornog zemljišta između dvaju zemljoposjednika. Ukrajina je odoljela: prve sate, prva tri dana, prvi mjesec. Prvu godinu. Drugu godinu. I u trećoj godini rata izvela protunapad te okupirala više od 1.000 km2 ruskog državnog teritorija?! Ne samo odoljela već je agresoru nanijela nezamislive gubitke; pritom ga porazivši i posramivši u hrabrosti, strategiji, taktici i logistici.
Povijest miješa karte. Iskusni prekaljeni bivši kagebeovac na čelu Rusije imao je bar na papiru apsolutno sve preduvjete za potpuni brzi vojni trijumf. Zaustavio ga je bivši glumac. I to – komičar?! Zelenski je postao miljenik slobodnog svijeta, globalna politička figura, uvažavaju ga i pomažu mu politički lideri Zapada. Rečenica koju je rekao američkom državnom tajniku na ponudu da ga evakuiraju iz Kijeva: `Ne treba mi prijevoz nego streljivo` – odjeknula je Svijetom, a Ukrajince mobilizirala do neslućenih granica.
Ukrajina će svoje odnose s Rusijom reducirat samo na jednu neizbježnu činjenicu, države s kojom voljom povijesti mora dijeliti granicu. S bilo kojim vladarom i tipom vlasti Rusija jedino to može očekivati od Ukrajine u narednih barem stotinu godina. Ono oko čeg nema nikakve dvojbe je što Ukrajinci žele? Žele se integrirati u Evropu; žele parlamentarnu demokraciju, žele tržišno gospodarstvo, žele potrošačko društvo, žele peglati kartice. Ukrajinske blagajnice `ne žele ići na more`. One hoće na Zapad…
Premda se činilo kako se za razliku od Hrvatske osamostalila bez rata – Ukrajini je rat za državnost – samo ispostavljen trideset godina naknadno. Leonid Kravčuk, Leonid Kučma, Julija Timošenko, Viktor Juščenko, Viktor Janukovič, Petro Porošenko… Svi su oni pokušali manje-više isto, zaokružiti Ukrajinsku državnost i etablirati Ukrajinu izvan globalne percepcije `bivše Republike bivšeg SSSR-a` u autonomni međunarodni državni subjekt. Ali: `nije kom je obećano nego kom je suđeno`. Suđeno je Zelenskom!
Zelenski je već sad ona povijesna figura koja je zaokružila Ukrajince kao Naciju i dovršila ukrajinsku Državnost. Čiji će biti Krim? Kakav će biti status okupiranih dijelova Ukrajine? Važno je, ali nije presudno. U nepreglednim ravnicama istočne Evrope, s izlazom na Crno more država Ukrajina s više od 500.000 km2 je činjenica!!! Ukrajina nezaustavljivo putuje na Zapad; Ukrajinci će ući u red velikih europskih nacija; malo ispod Nijemaca, Francuza i Engleza, uz bok Italiji, Španjolskoj i Poljskoj. To je gotova stvar.
P.S. `Učiš kako patiti. Ako znaš patiti, patiš puno, puno manje. I onda znaš kako dobro iskoristiti patnju da stvoriš radost i sreću. Umijeće sreće i umjetnost patnje uvijek idu zajedno… Vidio sam komuniste i antikomuniste kako ubijaju i uništavaju jedni druge jer su obje strane vjerovale da imaju monopol na istinu: glas su mi ugušile bombe, minobacači i vika…`, rekao je Thich Nhat Hanh, preminuli zen budistički redovnik. I Ukrajina `Uči kako patiti. Zna patiti i zato pati puno, puno manje` – nego mnogi misle. I Ukrajina `zna da umijeće sreće i umjetnost patnje uvijek idu zajedno`…Poput Hrvatske koja je željela na Zapad i otrgnuti se od Beograda i Ukrajina želi na Zapad i otrgnuti se od Moskve. Hrvatsku se nije moglo spriječiti. Ukrajinu pogotovu!