✍️ Ante JUKIĆ
Ako mene pitate, trebalo bi malo preispitati granicu punoljetnosti. Nekad su ljudi ranije sazrijevali, takav je bio život. S navršenih 18 godina mnogi su radili, neki već imali i obitelj. Tad je punoljetnost značila ozbiljnost i odgovornost, kako na biralištima, tako i za volanom. Danas je potpuno drugačija situacija, svakodnevno imamo priliku vidjeti kako se čak i ljudi debelo u 20-ima ponašaju potpuno neodgovorno i djetinjasto. Mnogima ne bih dao ni pedalinu voziti na pučini, kamoli automobil, a pravo glasa neću ni spominjati. Sva sreća što većina ionako ne izlazi na izbore, tako da nemamo i većih problema.
Ali, na stranu sad to. Možda nije najsretnija, ali granica punoljetnosti barem postoji. Kakva, takva. No, što ćemo s gornjom granicom? Ja bih i nju uveo. Ako ne možeš nešto dok ne navršiš 18, onda ne bi smio ni nakon, recimo, navršene 85. godine. Djeca su nezrela, slažem se, ali bome su i stari kad dođu u neke godine, no njih zakon ne ograničava.
Pa tako mogu glasovati do zadnjeg dana, iako je upitno kakve su im tad kognitivne sposobnosti. O granici bi se moglo raspravljati, je li to navršena 85., 90. ili možda 80. godina života, ali postojati mora. Ne možeš imati pravo glasa do smrti.
A ne bi smio ni voziti automobil, ni bilo koje drugo prijevozno sredstvo. Možda eventualno romobil, budući da je on bezopasan. S obzirom na to da institucije ništa ne poduzimaju po tom pitanju i da su nam kolnici i pločnici puni 85-godišnjaka za raznim volanima i pedalama, ovim putem bih apelirao na njihove roditelje. Pripazite malo na djecu, vidite da opasnost vreba sa svih strana!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.