Dok se u domovima ovih dana pale lampice, a borovi postaju središte obiteljskih okupljanja, na vinkovačkoj tržnici danas je ostao prizor koji teško ostavlja ravnodušnim. Hrpa odbačenih božićnih drvaca, onih koja nisu pronašla svog vlasnika…
Njihovi „rođaci“ ovih će dana krasiti dnevne boravke, biti ukrašeni kuglicama i uspomenama, dok su ova ostala po strani. Bez blagdanske sudbine, uzalud posječena. Neka su čak i zapakirana, spremna za put koji se nikada nije dogodio.
Prodavači su, čini se, u predblagdanskoj računici igrali na sigurno. Bolje da drvaca ostane nego da ih ponestane. No, priroda tu sigurnost plaća prilično visokom cijenom; tihi redovi neprodanih borova svjedoče o tome da ponuda i potražnja ne dijele uvijek istu mjeru.
Ovaj prizor podsjeća kako blagdani, osim svjetla i radosti, imaju i svoju sjenu. Možda bi nas upravo ovakve slike trebale potaknuti na promišljanje; o umjerenosti, odgovornosti i poštovanju prema prirodi, koja nam svake godine daje, ali rijetko pita koliko nam je doista potrebno.
