✍️ Ante JUKIĆ
Često u crkvenim razgovorima znamo čuti o vjernicima iz prvih redova. Kako nas uče dežurni moralisti i čitači duša, to su oni ljudi koju u crkvu dolaze isključivo kako bi bili viđeni. Pa onda ‘ližu oltare i glume velike vjernike’. No, je li to baš tako?
Ne znam, vjerojatno ima i takvih, ali glupo je generalizirati i olako donositi zaključke o drugima. Što je uopće toliko sporno u tom prvom redu? Da njega nema, drugi bi red postao prvi, pa bi onda valjda problem bili vjernici iz drugih redova. Možda netko bira prvi red zato što želi bolje vidjeti i čuti, snažnije doživjeti Božju riječ zbog koje je i došao u crkvu. To bi, recimo, bio sasvim dobar i logičan razlog. A možda je jednostavno sjeo u prvi red zato što je tamo bilo slobodnih mjesta. I sad onda dolazimo do vjernika koji se ne spominju toliko. Vjernika iz zadnjih redova.
To su oni koji jedva i uđu u crkvu, jednom nogom praktički stoje vani. Dolaze deset minuta nakon početka mise, odlaze deset minuta prije kraja. Skrivaju se iza vrata na ulazu, kao da im je neugodno što su tu. Ako oni iz prvih redova dolaze samo kako bi bili viđeni, onda ovi iza ne žele da ih itko vidi. Zbog čega oni dolaze, koji su njihovi motivi? To samo oni znaju, ali činjenica je kako stvaraju gužvu u zadnjem dijelu crkve. A naprijed slobodnih mjesta koliko hoćeš. I kako onda zamjeriti nekome što sjedi u prvom redu? Zašto moralizirati o njemu, kad su njegovi razlozi možda zapravo vrlo jednostavni. Čovjek je sjeo tamo jer je bilo mjesta.
Kad sam već spomenuo slobodna mjesta, na pamet mi pada još jedna grupa, možemo ih nazvati ‘rezervistima’. Tko god ide u crkvu, sigurno je barem jednom doživio tu situaciju. Uđeš unutra, uočiš prazno mjesto i kreneš prema njemu, no dočeka te ozbiljan pogled, pokret kažiprstom i kratka poruka:
„Ne može, zauzeto je.“
I stvarno, par sekundi prije početka mise, točno u pucanj, lagano dolazi onaj kome je mjesto bilo čuvano. Ljudi, budimo ozbiljni, nemojmo to raditi. Ako je netko, primjerice, napustio svoje mjesto kako bi otišao na ispovijed, logično je da će ga ono čekati i kad se vrati, to je druga situacija. Isto tako, starijima, bolesnima i svima koji ne mogu stajati uvijek će netko prepustiti svoje mjesto, ni to nije sporno. Ali, ovo čuvanje mjesta za gotovane u snazi je ipak malo previše. Nije crkva ničije privatno vlasništvo. Želiš li biti siguran da ćeš sjesti, dođi lijepo ranije kao i svi drugi. Pa sjedni gdje god hoćeš; u prvi, drugi ili zadnji red.
Uglavnom, šaroliko je društvo koji dolazi u crkvu. I dobro je što je tako, to je i smisao vjere. I crkva i Crkva su otvoreni za svakoga, važno je samo da se nikoga ne sili ni na što. Možeš doći, a i ne moraš. Možeš sjesti u prvi red, možeš i ostati skroz iza. A možeš i moralizirati i suditi o drugima, pa i o vjernicima iz prvih redova. I to je dozvoljeno, nije zabranjeno zakonom. Ipak, svi bi se trebali kloniti toga, nemojmo suditi druge. Ostavimo to Onome zbog kojeg se, valjda, i okupljamo u crkvi. I Crkvi, naravno.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.