U središnjem vinkovačkom gradskom parku, kod spomenika Presvetog Trojstva, i ove su se prve subote u mjesecu okupili vjernici na zajedničkoj molitvi. Okupljanje je proteklo u miru i sabranosti, no, opet će, izvan svake sumnje, izazvati podijeljene reakcije javnosti.
Jedan od molitelja Ivan Ćaleta primjećuje kaže kako ne jenjava „tihi otpor“ prema njihovom okupljanju:
– I dalje postoji tihi otpor našem okupljanju. Dio sugrađana se buni zbog naše molitve, a ne osvrću se na stotinu anomalija primjetnih na svakom koraku u našem društvu. To je žalosno, ima mnogo važnijih stvari na koje bi trebali reagirati, a šute.
Na kritike da za molitvu postoji crkveni prostor, Ćaleta odgovara kako javni prostor treba biti dostupan svima:
– Znam, postoji crkva u blizini, kažu naši kritičari, no što je sa svim ostalim crkvenim događanjima koja se događaju vani, procesijama?
Dodaje kako ovakav odnos prema javnom iskazivanju vjere vidi kao naslijeđe prošlih vremena:
– Takav pristup je naslijeđe komunističkog vremena kada je crkva bila zatvorena u ‘sakristiju’ i nije imala što tražiti izvan nje. Ako svi imaju pravo biti na javnom prostoru, zašto ne bi i crkva i vjerska događanja?
Na kraju, postavlja i jednostavno pitanje:
– Kome jednom mjesečno može smetati naša molitva u parku? Teško je to razumjeti.
Okupljanja molitelja u parku tako i dalje izazivaju različite reakcije, no, poručuje Ćaleta umjesto zaključka, za vinkovačke molitelje ostaju izraz osobne vjere i prava na javno okupljanje.
