✍️ Ante JUKIĆ
Na što se uopće može žaliti stanovnik Ulice kralja Tomislava? Na pročelju kuće stoji ime jedne od najvećih faca hrvatske povijesti, a pogled koji se pruža na Bajer mnogi bi platili suhim zlatom. I zaista, kad razgovarate s tamošnjim življem, spoznat ćete kako nitko nikakve zamjerke na život u ovom dijelu Slavije nema. Da nismo bili toliko uporni, pa i pomalo dosadni i naporni, ne bi iz njih ni kliještima uspjeli izvući zrnce nezadovoljstva. Neke smo tako slomili, pa su nam prozborili što ih tišti. Radovi su problem.
Ne sami po sebi, nemojte ih krivo shvatiti. Nitko nije protiv radova, dapače, neka se radi. To je, uostalom, za njihovo bolje sutra. Ali, malo se sve to otegnulo, kao da im se ne vidi kraja. Početka se više nitko ni ne sjeća, ceste su raskopane već duže vrijeme i nitko sa sigurnošću ne zna kad će biti vraćene u prvobitno stanje, ni tko bi to trebao učiniti. Jer, ima tamo više izvođača, u igri su i struja i voda i svašta nešto.
A nije da nisu pokušali dobiti odgovore. I od institucija, i od neposrednih izvođača. Sve je to nekako neodređeno. Gradski uredi uglavnom se ograđuju od svoje ingerencije i prebacuju lopticu na druge, a ljudi na terenu ni sami ne znaju. Jedna stanovnica tamošnjeg kraja, koja je željela ostati anonimna, požalila se da neki od njih nisu baš oličenje pristojnosti.
Naime, nakon njezinog pitanja o potencijalnom okončanju radova, uslijedio je odgovor kojeg ni uz najbolju volju ne možemo prenijeti. Psovati ne smijemo, a izbacimo li problematične riječi, gotovo ništa neće ostati. Ne služi mu to na čast, ali treba razumjeti i dotičnog radnika. Kud je ovako vruće, pa mu još svako malo dolaze znatiželjnici sa svakojakim pitanjima. A znamo da postoje i glupa, koliko god vas uvjeravali u suprotno.
Uglavnom, stanovnike vinkovačke Ulice kralja Tomislava zanima što se točno radi u njihovom kraju i kad će sve to konačno biti gotovo. Već im je dosta i rupa na cesti i automobila koji jure i kamenja koje frca i buke i prašine. Pa i one koja im se baca u oči…
