PIŠE: Ante JUKIĆ
Ako postoji štap za kojeg se Vinkovčani mogu uhvatiti, onda je to Cibalia. Da se, doduše, primijetiti kako postoji još jedan – Cibalija, no nećemo sad o gramatiki. Ostavimo to za neki drugi tekst, jer se slažete?
Uglavnom, Nebeskoplave u ovom gradu svi vole, razlika je jedino u načinu kojim se ta ljubav iskazuje. Nekima je Cibalia doslovno prva, zadnja i jedina, drugima je draga, ali ipak imaju neke važnije stvari u životnoj hijerarhiji, a ima i onih koje najsporednija važna stvar na svijetu gotovo pa i ne zanima. No, i takvima je nekako srcu milije kad čuju da su tri boda sletjela uz Bosut.
Vinkovački klub ne živi najuspješnije razdoblje svoje bogate povijesti, toga smo svi svjesni. Pa i oni koji sve gledaju kroz ružičaste naočale, nepopravljivi optimisti. I nije to nikakvo sljepilo, zatucanost ili vlastita korist, kao što se neki znaju rugati, nego ljudi jednostavno žele gledati prema naprijed. Vjerovati u bolje, a ne vječno kukati, kritizirati i pozivati se na neka bolja prošla vremena. A ima i takvih u Vinkovcima, itekako ih ima. O kojoj god se temi radi, pa i o Cibaliji.
Po njima, klub je opljačkan, devastiran, uništen. Bez perspektive. Bolesnik kojeg samo aparati održavaju na životu. Kad su rezultati loši, nije dobro samo po sebi. Kad su dobri, onda je to samo kratkoročni bljesak koji će zamaskirati prave probleme. Kad se dovode loši igrači, ne valja. Kad se dovode dobri, onda ih secira uzduž i poprijeko kako bi im se pronašla mana. Mora biti neka podvala, ako ništa drugo, postavlja se pitanje: „Tko je to platio?“.
Ako je trener star i islužen, stoput recikliran, ne valja. Ako je mlad, onda je zelen, nedorastao zadatku. Uglavnom, nikad ne valja. Uvijek je loše, pitanje je samo je li to očito, ili je skriveno iza prašine koja se ljudima baca u oči. Takvi kritičari uvijek će naglasiti kako to čine iz ljubavi, zabrinuti za sudbinu najdražeg kluba. Ima i takvih, sigurno, no dojam je da je nekima Cibalia samo sredstvo za izražavanje frustracija i vlastitih životnih ogorčenja.
Kroz patetične priče o njoj samo otkrivaju što ih zapravo žulja. I da, koliko god voljeli Cibaliju, više vole biti u pravu i slavodobitno uzviknuti ono čarobno: „Što sam vam ja rekao?“. A kad stalno govoriš loše i predviđaš neuspjeh, onda se tome podsvjesno moraš i nadati. I dok većina navijača voli Cibaliju čak i kad gubi, dio njih je baš tad posebno voli. Slučajno, baš poslije poraza su najglasniji i najobjektivniji u svojim analizama. Vjerojatno su i već na poluvremenu ove zadnje utakmice protiv Opatije spremali novu poslanicu, no, eto, dogodio se neplanirani preokret i sve je palo u Bosut.
No, nema brige, izgubit će Nebeskoplavi još utakmica do kraja sezone, moraju. Pa neće valjda ostati neporaženi u narednih 29 kola. I onda će dežurni kritičari ponovno doći na štih. A do tada, ne preostaje im ništa drugo, nego pokušati se radovati pobjedama.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.