Senzacija se nije dogodila, Vukovar 1991 je u finalu Kupa NS Vukovar s 5:1 danas bio bolji od Sinđelića. Pogodak utjehe momčad iz Trpinje zabila je Ivanu Marijanoviću. Njegov mlađi kolega i imenjak Mandić, nominalno prvi vratar vukovarskog sastava, dobio je predah. I to zasluženi, nakon što je prekjučer u Zagrebu bio junak 1:0 pobjede protiv Rudeša.
– Rudeš? Sve je prošlo sukladno željama, tri boda su na kontu, a to je najvažnije. Hvala na komplimentima, vratari i postoje da bi nešto obranili. Nekad izvadim ja ekipu, nekad ekipa mene, to je timski rad.
Nije mnogo nedostajalo da ga ekipa vadi, a da Tadić nakon suparničke zatrese i vlastitu mrežu. Jedna povratna Tadićeva lopta zadala je neočekivane probleme 21-godišnjem čuvaru mreže Vukovara 1991…
– Da, mogao sam ju komotno uhvatiti rukama, jer ju je Tadić vratio glavom, ali htio sam ju primiriti nogom, da malo odmorimo, jer njihova špica nije pritiskala. No, lopta mi je krivo odskočila, međutim stativa je bila saveznik, spasila je stvar!
Sve ostalo bilo je za najvišu ocjenu, Mandić je kontra Rudeša upisao četiri velike obrane i petu ”čistu mrežu” u sedam dosad odigranih kola (kapitulirao je samo dvaput!). Njegove izvedbe među vukovarskim vratnicama nisu ostale nezamijećene, izbornik U-21 vrste Ivica Olić pozivom za listopadske akcije protiv Andore (11. X.) i Grčke (15. X.) promovirao ga je u mladog reprezentativca.
– Dosad nisam imao tu čast biti član nekog od mladih reprezentativnih uzrasta, jer sam imao tu nesreću da se generacijski poklapam s Kolićem i Zadrom, sjajnim vratarima koji su bili u prednosti. Evo, dočekao sam taj poziv, ne znam jesam li sretniji ili ponosniji.
Ponosni su zasigurno i njegovi u Petrinji, koja je već izbacila u vratarsku orbitu dva izvanserijska golmana, dva Marijana – Vlaka i Mrmića!
– Da, počeo sam u petrinjskoj Mladosti iz koje sam prešao u Segestu, pa u Sesvete i na kraju u zagrebački Dinamo u kojem je tada upravo gospodin Vlak bio direktor škole. U Maksimiru sam proveo četiri i pol godine, od toga ponešto na posudbama, u Dugom Selu i Vukovaru 1991 u koji sam pretprošlog ljeta stigao u Vukovar 1991 na posudbu, ali sam prošle zime raskinuo ugovor i postao Vukovarov ”jedan kroz jedan”.
Za Dinamo je upisao samo jedan nastup i to – neslužbeni…
– U Nedeljancu, prijateljska utakmica, trener je bio Damir Krznar. Pamtit ću tih 20 minuta dok sam živ.
Pokraj Dunava želi potpunu afirmaciju i – iskorak!
– Želim da rastemo i klub, i ja. Da, nema tajni, naše ambicije su istaknute, želimo u društvo najboljih. Zasad nam dobro ide, ali sezona se još nije rasplamsala i prerano je za euforiju, a kamoli slavlje.
U dionici broj osam u Borovu naselje stiže BSK. Ogled prvog i posljednjeg, dijeli ih ogromnih 17 bodova prednosti!
– Ne smijemo se opustiti, riječ je o slavonskom derbiju u kojem će gosti imati naglašeni motiv. Imaju dosta dobar roster, neusporedivo kvalitetniji nego što sugerira pogled na tablicu. Otvorit će im se negdje sigurno, no moramo spriječiti da im se to dogodi u subotu – zaključio je vratar Vukovara 1991 pod brojem 95.
