I ove su subote u središtu Vukovara, ispred “Veleprometa”, žene oboljele od karcinoma dojke ponovno stale iza istog zahtjeva; da se dr. Mariju Begoviću omogući ambulantni rad u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro” Vukovar. Istodobno, potpisi za istu inicijativu prikupljaju se i u Iloku.
Razlog njihova okupljanja nije administrativne prirode; kažu da je riječ o čovjeku kojem vjeruju, liječniku koji ih je vodio kroz najteže životne trenutke i kojem žele ponovno moći doći u vukovarsku ambulantu.
Dr. Begović od 1. lipnja više nije zaposlenik vukovarske bolnice, već Doma zdravlja Vukovarsko-srijemske županije. Iako ima suglasnost novog poslodavca za ambulantni rad te je izrazio spremnost nastaviti raditi s pacijenticama, omogućeno mu je ordiniranje u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci, ali ne i u Vukovaru.
“Prvo čovjek, pa tek onda vrhunski liječnik”
Upravo zato pacijentice oboljele od ove opake bolesti traže da se ta odluka promijeni. Među onima koje su došle dati podršku bila je i Slobodanka Bajić iz Negoslavaca, pacijentica dr. Begovića već tri godine. S emocijama govori o trenutku kada je saznala da boluje od proširenog karcinoma.
– Razboljela sam se s 36 godina. Bojala sam se svega. Dr. Begovića nije ga zanimalo odakle dolazim, kakve papire imam, ni tko sam. Prišao mi je kao čovjek, u tri dana postavio je dijagnozu, sve mi objasnio, organizirao daljnji tijek liječenja. Prije svega riječ je o čovjeku, potom i vrhunskom profesionalac. Njegov odlazak za nas je veliki gubitak, iskreno jako sam zabrinuta – kaže Slobodanka.
Danas tri puta mjesečno putuje na terapije u Osijek, a dodatna putovanja u Vinkovce na preglede, kaže, predstavljaju joj novo opterećenje.
– Nije svejedno tko vas dočeka kada prolazite kroz takvu bolest. Bitno je kome se prepuštate, kome možete vjerovati i kome se možete javiti kada vam je najteže. Rečeno nam je da ćemo u Vinkovce, ali to nije razumno. Ovo nije pitanje koliko ga mi želimo, nego koliko nam je potreban.
Posebno ističe ono što, kaže, ne može naučiti nijedan fakultet:
– Nikada nije gledao tko je iz Iloka, tko iz Negoslavaca, tko se kako zove ili kojoj nacionalnosti pripada. Nakon operacije bio mi je dostupan u svako doba dana i noći. Takvu predanost rijetko ćete vidjeti. Prije svega, ponavljam, on je veliki čovjek.
“Pacijenti bi trebali biti na prvom mjestu”
Istovremeno se potpisi prikupljaju i u Iloku, gdje je štand organizirala Vesna Štajner. Kaže kako stanovnici krajnjeg istoka Hrvatske gravitiraju vukovarskoj bolnici te da odlazak u Vinkovce mnogima predstavlja velik problem.
– Nažalost, i ovdje postoji velika potreba. Iz Iloka do Vinkovaca i natrag putuje se više od stotinu kilometara. Nama je Vukovar prirodna bolnica i zato želimo da se ambulanta ponovno pokrene i da u njoj ponovno radi dr. Begović.
Naglašava kako se iza peticije ne kriju nikakvi drugi motivi osim interesa pacijenata:
– U njega imamo bezgranično povjerenje. Smatramo suludim da se tako lako dopusti odlazak jednog ovakvog stručnjaka iz vukovarske bolnice. Još više boli činjenica da se čini kako sve ovisi o nečijoj odluci ili dobroj volji, osobnom ili političkom interesu. Ako je doista tako, onda se pitamo zašto interesi pacijenata nisu na prvom mjestu.
Organizatori najavljuju kako će se potpisi za peticiju prikupljati i sljedeće subote, 4. srpnja, u Vukovaru i Iloku.
– Za nas koji se svakodnevno borimo s teškom bolešću ova inicijativa nije samo pitanje organizacije zdravstvene skrbi. Prije svega, riječ je o našem nastojanju da uza sebe opet imamo liječnika kojemu vjerujemo i koji nam je u najtežim trenucima života bio mnogo više od liječnika – zaključuje Vesna Štajner.