✍️ Ante JUKIĆ
Stvarno, vesela je ovo bila subota u metropoli. Na istoku grada popodne se slavio najveći praznik hrvatskog nogometa, iako bodovi ovog puta nisu bili zlata vrijedni. Domaćini su posao već odradili, pa je susret s najvećim rivalom bio još jedna prilika za proslavu povratka titule u Maksimir.
Nešto dalje, još prijepodne krenula je povorka proslave života. Očevi, majke, djeca – ne može prirodnije i jednostavnije. Često ga uzimamo zdravo za gotovo, ni ne razmišljajući o tom čudu, ali život je upravo to – čudo. Zato ga vrijedi slaviti i isticati njegovu vrijednost i svetost.
A bila je i još jedna proslava. Što se točno tamo slavilo, malo je nejasno. Oni će reći pobjedu, no kakva je to pobjeda, kad tog režima i te države koju oni prizivaju više nema? Jedinu istinsku pobjedu Hrvatska je ostvarila u devedesetima, i tu upravo protiv simbola koje smo mogli vidjeti na ovoj proslavi.
No, kako se ono kaže, svakome po volji. Neka slavi tko što hoće, nemam ništa protiv. Malo me jedino razočaralo to paljenje, Da je netko drugi, još bih i razumio, ali oni koji stalno trube o zaštiti okoliša? Ništa ugljični otisak ovog puta, ha?
Uglavnom, kao što rekoh, zanimljiva je to subota bila na zagrebačkim ulicama…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.