PIŠE: Ante JUKIĆ
Vrijeme je upisa u srednje škole i na fakultete, pa sam se kao kreator javnog mijenja osjetio pozvanim uputiti pokoji savjet mladima koji se nalaze na životnoj prekretnici. Pomoći im odgovoriti na jedno od ključnih pitanja – koje zanimanje odabrati, čime se u životu baviti?
Na početku, upozorio bi ih kako se posao s razlogom zove posao, a ne hobi i zafrkancija. Što hoću reći? Savršeno je ako čovjek može raditi ono što voli i od toga dobro živjeti, no rijetki imaju tu mogućnost. Treba dobro promisliti koliko je ono što nam se trenutačno sviđa profitabilno, kakvu perspektivu ima. Stvari se u ovom kaotičnom svijetu brzo mijenjaju, ono što je danas isplativo, već sutra možda neće biti, dok će u prvi plan iskočiti neka druga zanimanja. Ipak, postoje zakoni koji su u kamen uklesani, s nekim srednjim školama i fakultetima nikad ne možeš promašiti. S nekima si, pak, osuđen na Zavod i prije prvog predavanja.
Kad govorimo o dobrim odlukama, to su, prije svih, matematika i prirodne znanosti. Tehnologija napreduje svakodnevno, potražnja za stručnjacima iz tog područja je velika. Ako ste dobri u matematici, nemojte dvojiti ni malo. Dovoljno je zbrojiti 2 i 2, pa zaključiti kako su inženjeri kotač zamašnjak čovječanstva. Motor i pokretačka snaga, neiscrpna energija i struja koja sve pogoni. Jednostavno, zanimanja bez kojih bi život bio nezamisliv.
Odmah do tehničkih znanosti stavio bih zanate. Pravi majstor uvijek posla, a u budućnosti će to biti posebno izraženo. Moderni čovjek je prepametan, u sve se razumije, ali majstora svog zanata sve je manje. I zato će oni biti posebno na cijeni.
Medicina je klasik, doktora nikad dovoljno. Fakultet je težak i dug, prođe godina i godina specijalizacija prije nego jedva punoljetni brucoš konačno postane doktor, a ni onda ne ide sve glatko. Ovo je jedno od zanimanja koje se s pravom ne zove posao, nego poziv. U svakom slučaju, tko voli medicinu, spreman je učiti i ima usađenu empatiju, svakako bi trebao razmisliti o medicini. I zbog sebe, i zbog nas.
Sličan doktorskom je posao profesora. I to je poziv, i tu se ne može sve gledati kroz prizmu zarade. Neki fakulteti su teži, neki lakši, no jednom kad im učionica postane drugi dom, svi profesori dijele istu sudbinu. Radno vrijeme je, doduše, nešto kraće u odnosu na druga zanimanja, ali zato je godišnji odmor duži. Dakle, nije sve lagano kako se na prvu čini, treba to imati u vidu.
Ako baš nemate nikakve posebne afinitete i sve gledate kroz prizmu isplativosti, u obzir treba uzeti čovjekove osobne potrebe i trendove, tu se krije zlatna žila. Ljudi će uvijek jesti i htjeti izgledati lijepo. Dodamo li tome sve veću komociju i lijenost, sve što je povezano s hranom i uljepšavanjem je sigurna oklada. Kuhari, slastičari, frizeri, barberi, pekari – budućnost je vaša. A pošto po cijele dane buljimo u ekrane svih vrsta, svi manje-više imamo problema s vidom. Svi, osim optičara, kojima je pala kašika u med. Koliko ja vidim, niču na svakom koraku. Ruku na srce, naočale su danas i estetski dodatak, što optičarima samo dodatno razvlači osmijeh na lice.
Nadalje, u ljudskoj je prirodi tužakati se i suditi, a i zaobilaziti zakon na razne načine. Pravo je uvijek opcija, treba samo položiti rimsko i onda je sve nekako lakše. Odvjetnici danas naplaćuju i pozdrav, o ostalim tarifama suvišno je i pričati. Na svijetu će uvijek biti loših ljudi, a bit će i ratova, tako da će i policija i vojska uvijek biti na cijeni.
Sport? Svakako, zdrav je (ovo je, ‘ajde, upitno, ali dobro) i može se od njega dobro zaraditi, no to je sve na dugom štapu. Od sporta žive rijetki, pa bi ipak bilo dobro izabrati nešto konkretno, a loptu, reket, štopericu ili bicikl držati sa strane kao hobi i rekreaciju. Nažalost, neki si uporno u mladosti odbijaju priznati da su antetalenti, te naposljetku ostanu i bez športske karijere i bez škole. Neka vam takvi primjeri budu škola.
Inače sam pun razumijevanja za sva zanimanja, u svakom mogu pronaći nešto dobro, ali jedno mi nikako ne idu u glavu, koliko kod se trudio razumjeti. Zaista ne znam čime to ekonomisti doprinose zajednici, što to oni konkretno rade i što bi se u svijetu promijenilo kad njih ne bi bilo? No, usprkos tome što ih štancamo kao na traci i što ih je puno više od stvarne potrebe, i dalje se iz godine u godinu upisuju nove generacije. Glupo i nelogično, ali tko sam ja da im sudim. Ako volite, slobodno i vi pokušajte, gori od ovih aktualnih svakako ne možete biti.
Mogao bih sad još retke i retke napisati o ostalim zanimanjima, no nema potrebe. Dragi moji mladi, mislim kako ste shvatili. Svaki rad je dobar, sva zanimanja treba cijeniti. Pa, ‘ajde’, i tu nesretnu ekonomiju. Kad čovjek ima volje, uvijek će se naći nešto, postoji zanimanje koje baš njega čeka.
A ako ste baš toliko nezainteresirani za raditi nešto konkretno, uvijek vam ostaje filozofski fakultet. Ili neka civilna udruga usko povezana s njim. Oni će sigurno znati cijeniti vaš nerad. Još ako budete pljuvali i ismijavali državu u kojoj živite, sva vrata će vam biti otvorena.
Na kraju, primijetit ćete kako nisam spominjao medije i novinare. Vjerujte, iz osobnog iskustva mogu vam reći samo jedno – zaobilazite to u širokom luku! Težak je to i odgovoran posao u kojem dajete cijelog sebe, a zauzvrat dobijete vrlo malo. Najčešće samo uvrede i omalovažavanje. Izaberite bilo što drugo, ma možete i ekonomiju, samo nemojte biti novinar. Nije to za svakoga, to mogu samo rijetki talenti…