PIŠE: Ante JUKIĆ
Katolička Crkva danas (15. listopada) obilježava spomendan svete Terezije Avilske. Ova velika crkvena naučiteljica, često nazivana i Terezija od Isusa, rođena je 1515. godine u Gotarrenduri, mjestu nadomak Avile u španjolskoj pokrajini Castilli. Njezini roditelji imali su čak 13-ero djece, koju su odgajali u kršćanskom duhu. Poput svoje braće i sestara, i Terezija je od malih nogu bila duboko uronjena u duhovno, ali je jednako voljela i svjetovni život.
Majka joj je umrla kad je Tereziji bilo 12 godina, i tad se ova buduća svetica još više posvećuje vjeri. S navršenih 20 godina ulazi u karmelićanski samostan, gdje se teško razboljela. Ubrzo joj umire otac, braća odlaze u Ameriku, pa Terezija dolazi na svojevrsnu prekretnicu. Život joj se potpuno promijenio kad je pronašla kip teško ranjenog Krista.
Tako duhovno nadahnuta odlučila je obnoviti karmelićanski red. Uz pomoć biskupije 1562. godine u Avili je osnovala prvi reformirani karmel, a potom i još neke. Možda i najpoznatiji od njih je red bosonogih karmelićana, kojeg je sa svetim Ivanom od Križa osnovala 1568. godine. Sveta Terezija Avilska umrla je 15. listopada 1582. godine u Albi de Tormesu. Blaženom ju je proglasio papa Pavao V. 1614. godine, a svetom papa Grgur XV. osam godina kasnije.
Ostavština ove svetice je velika. Iza sebe je ostavila brojna djela, iz kojih se posebno izdvajaju Knjiga života, Put k savršenosti i Zamak duše, njezin možda i najvrjedniji zapis. Sveta Terezija Avilska zaštitnica je bolesnika, djece bez roditelja i redovnika. Kao svog nebeskog zagovornika štuju je, između ostalih, Španjolska i Požega.
Red bosonogih karmelićanki smatra se jednim od najstrožih u Katoličkoj Crkvi, no sve je stvar perspektive. Kad su, naime, jednu pripadnicu reda upitali kako je to provesti čitav život zatvoren iza rešetaka, ona je odgovorila: „Ne znam, vi meni recite!“.