PIŠE: Ante JUKIĆ
Bilo je jasno još nakon poraza u Puli, trebalo je samo odraditi ‘tehnikalije’ kako bi i stvar postala službena. Zlatna lopta je, eto, dobila cipelu, brže nego što se to moglo očekivati. Ili je možda na Dinamovoj klupi trajala i previše? Meni je Cannavaro otpočetka bio sumnjiv, jer trenerski CV mu je u najmanju ruku čudan. Svi veliki igrači barem na račun imena dobiju priliku voditi, ako ništa drugo, barem neki solidni klub. Gattuso je, recimo, bio u Napoliju, Milanu, Valenciji, pa kad se pokazalo da ipak nije ta razina, lagano je otpao iz tog kruga. Onda oba Inzaghija. Simone se potvrdio kao vrhunski, Pippo nije, ali i on je imao priliku. Pirlo, sad je i Nesta tu, Motta i da ne nabrajam sad i Talijane i ostale.
Cannavaro je uz to još i Zlatna lopta, vjerojatno veće ime od svih njih. I da on nije bio trener u nekoj, bubam, Parmi ili negdje drugdje, ako već nije mogao dobiti top klub? Možda čovjek nema ambiciju raditi u Italiji, ili ga jednostavno tamo ne doživljavaju kao nekakav potencijal. Imao je jednu kratku epizodu u svojoj zemlji i to je to. A govorimo o Italiji, kolijevki trenerskog posla.
Igra Dinama je jedna stvar, činjenica je kako je nedefinirana već duže vrijeme i pod nekoliko trenera, pa je teško reći koliko je Cannavaro zapravo loš. Međutim, izjave su mu, blago rečeno, nelogične. Kad ga slušaš, imaš osjećaj da nisi gledao utakmicu o kojoj on priča. Uglavnom, vjerojatno nikoga nije impresionirao i nitko neće suzu pustiti za njim. Zeko će možda i za potočićem, ali za Fabijom neće sigurno.
Naravno, normalno da nakon svega Cannavaro ispada smiješan i da svaki bivši trener Dinama izgleda kao svemirski brod, no ja bih malo ipak podignuo ručnu. Rekao bih kako se ipak precjenjuje njegove prethodnike. Nisu ni oni baš bez veze dobili otkaze, a i kad promijeniš toliko trenera u kratkom razdoblju, očito je kako nije sve u trenerima.
Uglavnom se sve vrti oko Jakirovića, iako isti princip vrijedi za sve. Meni je osobno Jakirović dobar trener. Međutim, ne razumijem tezu ‘osvojio je dvostruku krunu i osigurao LP, pa ga je trebalo ostaviti na klupi’. Ako je trener osvojio, a ne momčad, onda je trener odgovoran i za poraze. Ne može se njemu pripisivati zasluge, a amnestirati od, recimo, blamaže protiv Bayerna. Iako je meni ta utakmica najmanje sporna, to može proći pod ‘dogodi se’. Za vrijeme Jakirovićevog mandata, Dinamo je dobio četiri komada u Pragu, četiri u Solonu, izgubio je u Albaniji, Lokomotiva ih je zgazila na Maksimiru.
To je popriličan broj teških poraza, a bilo je i dosta sretnih pobjeda. Nije Dinamo ni pod njim briljirao, prošla sezona bila je dosta slična ovoj, ali na kraju su Rijeka i Hajduk dosta pali, što se ove sezone (još) nije dogodilo. A treba reći i kako je bilo dosta sreće pri plasmanu u LP. Još jednom ponavljam, Jakirović je zaslužio pohvale za svoj mandat, ali nije baš njegova smjena bila toliko iznenađenje ili nekakva povijesna nepravda. Bjelicu ne moram ni spominjati.
Isto tako, generalno mi nije jasan stav po kojem se trenera ne treba mijenjati jer je ‘osvojio dvostruku krunu’. ‘Osvojio’ je prošlost, trener je za te uspjehe nagrađen, ti trenera procjenjuješ na osnovu onoga što može u budućnosti. A ona je, kad je Jakirović smijenjen, bila upitna. To što je on osvojio dvostruku krunu lani, više nije bilo bitno. Po toj logici, mogao bi Čačić biti doživotni trener, on je redovito osvajao titule.
Niti jedan od ovih trenera Dinama u posljednje vrijeme nije smijenjen bez razloga. Cannavaro je zadnji u nizu i realno izgleda najlošiji, ali ni ostali nisu briljirali. I tu se onda opet vraćam na početak. Kad promijeniš toliko trenera u kratkom roku, očito nije sve do njih. Najveći problem Dinama su uprava i klupska politika, iz nje sve proizlazi. Treneri su se samo uklopili u tu priču.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.