PIŠE: Ante JUKIĆ
Ako ne pratite niželigaški nogomet najdraže nam županije, možda je bolje ni ne počinjati, jer situacije poput ove vrlo bi vam brzo mogle prisjesti. O čemu se radi? Zamarati vas cjelokupnom kronologijom donošenja odluka i poništenja istih nema smisla. Ukratko i pojednostavljeno, 15. 7. 2024. Županijski nogometni savez Vukovarsko-srijemski (u nastavku teksta Savez) i službeno je donio odluku o poništenju poništenja poništene odluke od prije godinu dana (19. 7.2024.) po kojoj je od nadolazeće sezone (2024/25.) Prva županijska nogometna liga vukovarsko-srijemska (u nastavku teksta 1. ŽNL-VS) trebala imati 14, umjesto dosadašnjih 16 članova.
Ako vam i dalje nije posve jasno, nije ni bitno. Bitno je da 1. ŽNL-VS nastavlja u istom formatu. Najsretniji zbog toga sigurno su u Drenovcima i Ceriću, gdje su se već bili pomirili s ispadanjem i pripremali za nastup u 2. ŽNL, no ništa protiv sigurno nemaju ni svi oni preostali članovi ovog mikrokozmosa koji su plaćeni po utakmici. Dva kluba više znače četiri kola više, pomnožite taj broj četiri s iznosom koji netko inkasira i eto nezanemarive ‘pinke’.
Pitanje koje se neminovno postavlja u ovoj situaciji glasi: tko je kriv za cijeli taj ‘cirkus’ donošenja i poništenja odluka? Pitate li klubove, krivac je samo jedan, a to je Savez. Obraniti Savez u ovom slučaju je nemoguće, ne bi to mogao učiniti Chuck ni Norris. Nisu ni krovne sportske organizacije u Hrvatskoj na baš dobrom glasu kod sportskih zaljubljenika i djelatnika, a njihove lokalne ispostave posebna su priča.
Ima tu svega; aljkavosti, u najmanju ruku čudnih odluka, ali i teško shvatljivih propusta. Kad govorimo o nogometnom Savezu naše županije, još uvijek je svjež gaf s neprijavljivanjem Cibalije za nastup u Kupu Hrvatske, a oni koji pozornije prate zbivanja u Savezu sigurno se sjećaju i situacije iz 2017. godine.
Podsjetimo, u Savezu su nakon odigranog posljednjeg kola 1. ŽNL-VS ‘izbacili’ Nosteriju iz lige, da bi, nakon reakcije iz Nuštra i pomnijeg proučavanja Pravilnika koji su sami napisali, došli do zaključka kako se ipak treba odigrati dvomeč Nosterije i bobotskog Borca. Uglavnom, da ne idemo previše u širinu, svakako ima materijala za raspravu o Savezu, postoji mnogo toga što se može popraviti, stvari koje se mogu bolje posložiti. Savez svakako snosi (veći) dio odgovornosti za ovu ’14, pa 16, pa opet 14, pa na kraju ipak 16 situaciju’, to nije sporno.
No, što ćemo s klubovima? Mogu li se klubovi potpuno amnestirati u ovoj i sličnim situacijama? Je li Savez isključivi krivac za loše stvari u županijskom nogometu, a klubovi i njihovi djelatnici uvijek žrtve? Čak i ako niste upućeni u temu, elementarni principi logike kažu da nije tako. I na stranu sad ova priča o smanjenju lige, nije to toliko bitno, pogotovo nije presudno. Da nije ove trakavice, bilo bi nešto drugo. Ako ništa, onda ona vječna priča o sucima i delegatima koji uništavaju nogomet i potkopavaju sve ono dobro što klubovi rade. Narativ je uvijek isti, klubovi prozivaju Savez zbog grešaka, propusta i loših odluka, a svoju odgovornost ne spominju.
To jednostavno nema logike. Paradoksalno je prozivati one koje ste (posredno ili neposredno) sami birali i postavili. Pa Saveze čine upravo ljudi iz sredina i zajednica koje te iste Saveze prozivaju. Nisu klubovi i Savez dva svijeta koja nemaju veze jedan s drugim, da bi se gledali preko nišana. To su praktički dvije grane istog stabla, koje su ovisne jedna o drugoj i koje upravljaju jedna drugom. I kad jedna grana počne prozivati drugu, to onda znači da proziva i samu sebe, jer je za sve loše stvari koje onoj drugoj strani spočitava i sama jednako kriva.
Opet ponavljamo, maknimo nogometnu problematiku u stranu, okrenimo se čistoj matematici. Ako neki Savez čini određeni broj članova, a većina njih je nezadovoljna radom tog Saveza i smatra kako je on sam sebi svrha, zašto ti članovi nešto ne poduzmu? Zašto ne inzistiraju na promjenama i guraju iste na mjestima predviđenim za to (društvene mreže to ipak nisu), zašto iz temelja ne promijene taj Savez i urede ga onako kako želi većina? Zašto, ako ćemo ići baš u krajnost, ne ‘otkantaju’ Savez i sami ne organiziraju svoja natjecanja, bez, po njima, nepotrebnih sudaca i delegata? Često se taj prijedlog vrti u niželigaškim nogometnim krugovima, ali nikad nije zaživio? U čemu je problem?
Kako objasniti ovo vječno nezadovoljstvo klubova radom Saveza koje praktički čine ti isti klubovi, i činjenicu kako se godinama po tom pitanju ništa ne mijenja? Prvo objašnjenje bilo bi da su klubovi i njihovi dužnosnici jednostavno nesposobni i da ne znaju iskoristiti alat koji imaju u rukama. Žalosno je ako je to razlog, onda se možemo zapitati kakvi to ljudi uopće vode klubove i rade u njima.
Drugi mogući razlog je da ovakva situacija, koliko god često bila kaotična i neuređena, ipak u konačnosti odgovara svima. Klubovi iskaču uglavnom onda kad su oni sami oštećeni, dok u većini slučajeva šute kad se radi o nekome drugome. I tako u krug. Čak i ti suci i delegati, na koje se tako često žale, dobro dođu kad zatreba. Svijet niželigaškog nogometa djeluje kao zajednica od koje svatko ima koristi i koju ne treba previše dirati. Tu i tamo tek treba zagalamiti i prozvati Savez kako bi u se u svom okruženju opravdali za vlastite greške, i to je to. Konkretnih promjena nema, i tako iz godine u godinu.
Naravno, svaka nova sezona prilika je za novi početak. Možda smo naivni, možda ovo izgleda kao utopija, ali nada uvijek postoji. Možda baš ova zavrzlama oko broja klubova u nadolazećoj sezoni i proljetni dio prošle sezone u kojem je više od pola lige živjelo u strahu od ispadanja, potakne sve nogometne djelatnike naše županije na uvođenje reda. Što se Saveza tiče, počnite odgovornije raditi svoj posao, slušajte što vam ‘baza’ poručuje, nemojte se držati kao izolirana skupina koju ne zanima mišljenje onih od kojih praktički živite i shvatite da ste vi tu zbog klubova (nogometa), a ne oni zbog vas.
Klubovima i njihovim dužnosnicima možemo poručiti; niste ni vi bez krivnje i odgovornosti, organizirajte se, nemojte gledati samo svoj interes, a okretati glavu kad je netko drugi u pitanju. Nastupajte zajedno i povucite konkretne poteze oko promjena za koje se deklarativno zalažete. I to, opet ponavljamo, na mjestima koja su predviđena za to. Ni rasprave na društvenim mrežama nisu loše, dapače, ali prave bitke vode se negdje drugdje. I da, čitajte pravilnike! Nije sad uopće važno koji je broj klubova optimalan za 1. ŽNL-VS, činjenica je kako je odluka o smanjenju lige objavljena u Pravilniku mjesec dana prije početka prošle sezone, a neki klubovi ponašali su se kao da to uopće nisu znali.
Konačno, svi djelatnici i dužnosnici klubova i Saveza zaklinju se kako im je nogomet na prvom mjestu, kako izdvajaju svoje slobodno vrijeme zbog najvažnije sporedne stvari na svijetu. Dokažite to, vrijeme vam je početi djelovati kao Saveznici, a ne kao suprotstavljene strane.