PIŠE: Ante JUKIĆ
Božić je odavno izašao iz svojih religijskih okvira i postao marketinška slastica. Isto tako, reklame su odavno prestale biti samo reklame, te se često pretvaraju u poligon za širenje ideologije i skrivenih poruka. Kad se ova dva sastojka spoje, dobije se ovo što imamo danas. Božićne reklame u kojima ima najmanje Božića.
Nekad, dok sam bio mlađi i dok sam još uvijek vjerovao kako Djed Božićnjak ne postoji, nekako mi je površno i prazno zvučala čestitka ‘Sretan Božić’. Treba tu nešto primjerenije od puke sreće, mislio sam, nije mi to prikladno za nešto toliko uzvišeno. Sretan si kad ti pobijedi omiljeni klub, kad skineš cipele koje te žuljaju ili kad susjedu crkne krava, Božić zaslužuje više. Ni onaj kasnije uvedeni ‘Čestit Božić’ nije mi baš legao. To ‘čestit’ mi zvuči previše službeno, pomalo birokratski. Čekao sam samo još da se pojavi ‘Pošten Božić’. ‘Radostan’ je već puno bolji, ali ‘Blagoslovljen Božić’ je ono istinsko, tu je sadržana bit.
Danas me, međutim, svaka čestitka u kojoj se spominje Božić obraduje, jer i to je postalo toliko rijetko. U ovim modernim reklamama, ali sve češće i u svakodnevnim razgovorima, uglavnom se spominju praznici, blagdani i oni dani u godini. Da ne bi slučajno natuknuli o kojem se to točno blagdanu radi. Božić sadrži Boga u svome imenu, i u našem, i u engleskom jeziku. Međutim, s vremenom se On negdje izgubio. Nekad je bio Christmas, pa se onda pojavio Xmas, a nedavno sam evo naletio i na Grinchmas. Pitam se, što je sljedeće? Zapravo, čemu se uopće mučiti? A da ga jednostavno izbacimo u potpunosti?
Duh današnjeg vremena stavlja čovjeka na pijedestal, njegovo zadovoljstvo je na prvom mjestu. Pojedi, popij, zabavi se. Malo se podruži s obitelji i prijateljima. Sve se vrti oko nas i naših potreba. Doduše, i to se polako mijenja, čak i čovjek gubi svoj status. Izgleda kako čovjek jednostavno ne može bez Boga. Pa onda, kad ga stavi u stranu ili potpuno izbaci, traži neke druge bogove. Pojavio se, eto, nedavno taj famozni Orašar, koji iskače sa svih strana. Tko je uopće taj lik, što predstavlja, kakve on ima veze s Božićem? Kao da je bitno. Netko je od njega napravio boga i sad nam je klanjati mu se. Zanimljivo, bogove uglavnom promoviraju isti oni krugovi koji ismijavaju vjeru i religiju, ali dobro, to je već druga priča.
Evo, sad nerijetko u prvi plan dolaze i kućni ljubimci. Oni su postali i glavne božićne zvijezde. Ako već nisu pečenka i kolači. I, naravno, francuska salata, bez nje ništa.
Ima ona jedna reklama, ne znam sad točno o kojoj se radi, gdje pas doslovno stoji na prijestolju, a ukućani mu se klanjaju. Uz dužno poštovanje psima, malo mi to apsurdno izgleda. I petarde se ne bi trebale bacati, da se psi ne bi uznemiravali. Nisam neki ljubitelj petardi i volio bih kad bi se manje bacale. Pa i zbog životinja, ali ne prvenstveno zbog njih. Ipak najviše zbog ljudi. Zanimljiv je taj proces. Prvo je Boga zamijenio čovjek, a sad evo čovjekovu ulogu sve više preuzimaju životinje. Možemo li uskoro očekivati i životinje u jaslicama? Ne oko njih, tamo pripadaju i tamo smo ih naviknuli gledati, nego baš u jaslicama? Tamo gdje je mjesto Bogu?
Pitanje je poluretoričko. Takve stvari ne pratim, izbjegavam ih koliko god mogu, ali pretpostavljam kako je već netko došao i na tu ideju. Danas je ionako sve relativno, granica nema, sve može, sve je, kako se to kaže, fluidno. Pa onda može i u jaslicama biti bilo tko. Muško, žensko, čovjek, životinja, a možda uskoro i stablo ili neka druga biljka. Sve ide u tom smjeru, danas sve može biti bog.
Uostalom, sjetimo se Starog zavjeta i zlatnog teleta kojeg je izabrani narod sebi napravio. A zašto, zašto su izlili zlatno tele? Zato što nisu imali dovoljno zlata za kravu…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije.