PIŠE: Matej Delaš
Iako se nije uvijek smatrao bolešću, već više poteškoćom kozmetičke naravi, vitiligo (ili telećak) je bolest koja se manifestira gubljenjem pigmenta, odnosno odumiranjem melanocita, što uzrokuje bijele fleke na koži te narušava kvalitetu života, „pogotovo psiho-socijalni status pacijenta“, naglašava neki doktor u jednom od bezbroj postojećih članaka na internetu koji postoje, reklo bi se, da se poveća brojno stanje uglavnom beskorisnih savjeta o terapijama koje bi kožu trebali vratiti u prvotno stanje. Iako se uspjelo pročitati o uspješnim terapijama, još uvijek nisam uživo upoznao osobu koja je svoj vitiligo izliječila. Osim kože, „pobijeljeti“ mogu i dlake na dijelovima tijela koji su zahvaćeni vitiligom. Usput rečeno, Svjetski dan oboljelih od vitiliga obilježava se 25. lipnja, na dan smrti američkoga pjevača Michaela Jacksona kojemu je (koliko ja znam o njemu) vitiligo zahvatio cijelo tijelo te je, unatoč svojoj tamnoputosti, bio potpuno bijel.
Kada se piše ili razgovara o uzrocima tome stanju (ili, kako vam drago, bolesti), spominje se najviše genetika (odnosno naslijeđe) jer često su u tim slučajevima predci imali (ili, ako su živi, još uvijek imaju) „bijele fleke“, odnosno šare koje nisu znali imenovati, a isto im tako nisu pridavali pažnju. Osim genetike, neki od pokušaja liječenja naišli su na priče o uzrocima u bolesnoj štitnjači, dugotrajnoj izloženosti stresu, mokraćnim putovima, bolesnim zubima, dijabetesu i još nekim autoimunim bolestima. Budući da ovaj članak nije savjetodavne naravi, ne treba pisati o tome kako se liječi jer više od 90 posto ljudi upecanih savjetima o liječenju za godinu će dana reći da su svi pokušaji uklanjanja bijelih fleka (ili, točnije, vraćanja tamnih puzzla na dijelove kože zahvaćene vitiligom) bili uzaludni, dugotrajni i skupi. Jedini savjet koji bih još uvijek prihvatio, barem u svome slučaju, klimatoterapija je na Mrtvome moru, što iz jednoga osobnog uvjerenja da je ta terapija djelotvorna, što zbog želje da i taj kraj posjetim. Iskreno se nadam da će poštovana Čitateljica i poštovani Čitatelj ovoga članka, u slučaju da traže rješenje za sebe ili dijete, pronaći neko koje će dati rezultate.
Budući da se zadnjih godina više pisalo i govorilo o vitiligu, smanjile su se predrasude prema ljudima s tom bolešću. Neka od svjedočenja donose priče o skrivanju u javnosti, maskiranju puderom i šminkom, prekrivanju tijekom puta u autobusu, izbjegavanju drugih ljudi zbog straha od prenosivosti, ruganju djece u školi itd. Pitanje je na koje se sve načine oboljeli nose sa svojim stanjem – ima onih koji prihvaćaju to bez puno patnje, onih koji su spremni dati zadnji euro da vrate pigment, onih koji to shvaćaju kao posebnost, onih kojima ne pada na pamet trošiti novce na beskorisne kreme (jer da se to može izliječiti, uspjeli bi u tome oni najpoznatiji i najbogatiji). U svakome slučaju, ne treba dopustiti da ikoja fleka, bila na ruci ili posred lica, stvara negativan osjećaj vezan uz vlastiti izgled ili ograniči čije svakodnevno funkcioniranje u društvu. Ljudi se nose, znamo, s daleko zahtjevnijim preprekama u životu.
Još ukratko o mjerama opreza… U ljetnim mjesecima „vitići“ veću pažnju trebaju posvetiti zaštiti svoje kože od sunca. Svaki (svaka) dermatolog (ili dermatologinja) savjetovat će visok zaštitni faktor tijekom boravka vani, uporabu šilterice, prekrivanje dijelova kože zahvaćenih flekama i konzumiranje vitamina (više se ne sjećam kojeg). Savjeta ima svakakvih i svakakve su kreme nastale zadnjih godina, a čak se govori i o preporukama za zdraviji jelovnik. Ako zahvaćeni dio izgori na suncu, nastaje gotovo opeklina te je veća vjerojatnost da će se vitiligo proširiti. Osim toga, izgoreni je dio bolan i oporavlja se nekoliko dana te je dobro, ako se ikako može, ne izložiti taj dio suncu. Budući da zaštitni sloj kože nedostaje, veći je rizik od raka kože, no opet kažem, kao na početku članka, nisam upoznao osobu koja je to izliječila niti tomu svjedočio, no isto tako nisam upoznao niti čuo za osobu koja je nakon vitiliga, hvala Bogu, baš oboljela od toga raka.