Na današnji dan, prije točno 26 godina, odigrana je utakmica koja i danas u Vinkovčanima izaziva osjećaj kao da im je ukraden Božić. Finale Kupa Hrvatske, 30. svibnja 1999. godine, Maksimir. Cibalia vs. Osijek.
Trener Cibalije Srećko Lušić poslao je na teren ovu jedanaestoricu namazanu ratničkim bojama: Ibrahimović, Andričević, Bognar, Ravlić, Bogdan, Jurić, G. Meštrović, Raić-Sudar, Jurčec, Maroslavac i Bošnjak.

U Vinkovcima se još i danas priča o “višim silama” koje su odlučile da Osijek mora osvojiti trofej. Te sile, uvjereni su u Vinkovcima, imaju ime i prezime; sudac Reno Sinovčić. Ako ga pitate, on je samo “stručno vodio utakmicu”.

Početak utakmice obećavao je spektakl. U 3. minuti, Cibalijin vratar Miralem Ibrahimović obranio je penal — fantastično! Trideset minuta kasnije, Jure Jurić glavom šalje loptu u mrežu i Cibalia vodi 1:0. Sve izgleda kao bajka.
Ali, eto ti drame; početkom nastavka, zbog navodnih prigovora, Sinovčić odlučuje pokazati crveni karton Darku Raić-Sudaru — dva žuta u pet sekundi.

Petnaest minuta kasnije, još jedan igrač Cibalije, Ivica Ravlić, ide ranije pod tuš, isto zbog “dva žuta”.
Osijek je u toj neravnopravnoj borbi stigao do izjednačenja; Dumitru Mitu duboko u nadoknadi! Produžeci? Davor Lasić zabija „zlatni gol” i -.Rabuzinovo Sunce ide u Osijek.
Darko Raić-Sudar (koji je u to doba, inače, bio član Osijeka posuđen Cibaliji što samo daje dodatni začin priči) prepričava:
– Činjenica jest kako je moje isključenje prelomilo utakmicu. Ni sad ne znam zašto sam dobio crveni karton, Sinovčić mi je dao dva žuta u pet sekundi.

Kunem se, nakon prvog žutog nisam mu se uopće obratio. Namještao sam kopačke, a čovjek se okrenuo i dao mi je drugi žuti. Da smo pobijedili, nitko se toga više ne bi sjećao, ali nažalost… – prisjeća se Raić-Sudar, aktualni sportski direktor Rijeke.
Nakon svega, Nebeskoplavi nisu željeli otići po srebrne medalje kod tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Na inzistiranje Bože Galića, tadašnjeg klupskog predsjednika, koji ih je preklinjao da ne rade još veći skandal, ipak su – s knedlom u grlu i suznih očiju – otišli po njih…

DORH je post festum pokrenuo istragu. Bez rezultata. Reno Sinovčić? Nikad više nije sudio u Vinkovcima. Utjeha? Nema je. Ostaje samo sjećanje na utakmicu u kojoj je, i dan-danas prevladava taj osjećaj pokraj Bosuta, pravda očito bila na godišnjem odmoru.