PIŠE: Mladen KEVO
“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”, napisao je književni genij Lav Tolstoj u besmrtnom romanu `Ana Karenjina`. Parafrazirajući tu duboku, a suptilnu misao ja ću napisati ovako: `U svim sretnim Nacijama obilježavanje državnog praznika nalik je jedan na drugi. U svakoj nesretnoj naciji on se ne obilježava na svoj način. U Hrvata to je povijesna konstanta: nit’ smo ga slavili u Austro-Ugarskoj, niti u Kraljevini SHS, niti u Jugoslaviji. A bogme ni danas u Hrvatskoj.
Dana 29. studenog 1978. godine, dok su na slavonskom kolinju tek ošureni tovljenici kao rasječene polovice visili na vješalima, dok smo mi kao mladići već `udarali` po drugoj kuhanoj rakiji jer je vani bilo vrlo hladno – s radija su nam javljali: `U povodu Dana Republike, najvećeg praznika svih naroda i narodnosti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, doživotni predsjednik SFRJ i vrhovni komandant, Josip Broz Tito ranom je zorom (dok smo mi svi još spavali) u lovištu u Bugojnu odstrijelio mrkog medvjeda…`.
Za najveći državni praznik bivše države klali smo svinje, jer je optimalno padao u rok za kolinja i jer je bio neradni dan. Kad je režim shvatio da nema nikakvih vidljivih vanjskih obilježja da obični ljudi slave Dan Republike donio je Zakon kojim je za taj državni praznik bilo obvezno isticanje zastave na kućama. U Hrvatskoj, barem u mojoj Privlaci, samo bi nekoliko srpskih obitelji istaknulo zastavu SFRJ – dok su svi drugi objesili zastavu SR Hrvatske. Moja Mama, `greškom` kupivši zastavu SFRJ – okrenula ju je naopako.
Dok su Drugu Titu za Dan Republike cijelog dana stizali telegrami i čestitke iz svih krajeva države `Od Vardara pa do Triglava`, mi smo rezali slaninu u čvarke, nadijevali krvavicu, kobasicu i kulen i topili mast. Kad bi u 15 sati u Vijestima dana petnaest minuta pobrajali kako su Drugu Titu čestitali praznik etiopski car Hajle Selasije, pakistanski Mudžimut Rahman i zambijski Kenet Kaunda, mi smo već solili meso. A navečer drug Tito umoran od lova i čestitki, a mi od kolinja – otišli bismo na spavanje. I to je bilo to.
Četrdeset pet godina kasnije filuju nas ovakvim floskulama: `Hrvatska danas svečano obilježava Dan državnosti, prisjećajući se 30. svibnja 1990. kada je u Zagrebu konstituiran prvi demokratski, višestranački Sabor. Toga dana, nakon desetljeća komunističke vlasti i jednopartijskog sustava na Trgu svetog Marka prvi su se put okupili zastupnici izabrani na slobodnim, višestranačkim izborima. Održani u dva kruga – u travnju i svibnju – izbori su donijeli pobjedu Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ).`
Ima li razlike između onog Dana Republike i ovog Dana državnosti? I ima i nema. Glavni praznik u bivšoj Jugoslaviji Hrvati koristili su za spremanje glavne prehrambene zimnice za cijelu godinu. Jer, ne pada u hladne zimske dane da bi se moglo organizirati kolinje, glavni praznik u ovoj Hrvatskoj Hrvati koriste za roštilj, fiš ili čobanac u kotliću, za otić’ na vikendicu ili do mora, za prosurfati Internet, za objaviti poneki selfie s društvom na svom profilu. Od Domoljublja tu su još: Bela, Kladionica i Žuja za šankom.
Nekad je s razglasa ispred bivšeg Radničkog doma u Vukovaru za Dan Republike treštalo od Zdravka Čolića `Godine su prošle pune muka, ginulo se za slobodu nijemo, ili s pjesmom umjesto jauka, druže Tito mi ti se kunemo`. U ovom Vukovaru orit će se: `Svi bi meni da ulete, da ulete tako lako ale ale ale, ali ne ide to tako svi bi meni da ulete, da ulete na brzaka nitko više ne zna prići curi na finjaka aaa, ale ale ale, aaa, ale ale ale…` od Lidije Bačić. Organizatori koncerta kažu: `To je prema želji Branitelja`…
Najveća ulica u Privlaci, u kojoj sam u mladosti živio, pa sad opet živim, nekad se zvala Ulica Maršala Tita jer su se sve najveće ulice u svim gradovima i selima tada zvale Ulicama Maršala Tita. Ta se ulica sada zove Faličevci, prema šokačkom toponimu za ovaj dio Privlake. U Ulici Maršala Tita za Dan Republike nekad su visile zastave Socijalističke Republike Hrvatske. Jer se moralo. U ulici Faličevci za Dan državnosti zastave Republike Hrvatske uopće nisu istaknute. Jer se sad ne mora. Dok se ne bude moralo.
Ovo su kadrovi Ulice Faličevci u Privlaci na dan 30. svibnja 2025. godine, dakle danas, snimljeni u 11.05 sati. Vidi li možda neki veliki državotvorac na njima neku hrvatsku zastavu neka mi dojavi. Ja ih, dakle, ni bez naočala ni s mojom dioptrijom na njima jednostavno ne vidim. Do prije par godina nekoliko Hadezeovaca u ulici bi ih istaknulo. Sad je Hadeze toliko ugledan da je izgubio s 200 glasova na izborima, a novu nezavisnu Načelnicu, mladu i obrazovanu, izlobirali su bivši, razočarani članovi.
I tako; od Austro-Ugarske Marije Terezije i Franje Josipa, do Kraljevine SHS Petra i Aleksandra Karađorđevića, od Jugoslavije do Hrvatske, od Partije do Hadezea, od druga Tita do druga Plenkovića, od Dana Republike do Dana Državnosti, od 29. studenog do 30.svibnja, od onog Vukovara do ovog Vukovara, od Zdravka Čočića do Lidije Bačić, od `Druže Tito mi ti se kunemo`, do `Svi bi meni da ulete`, od kolinja do roštilja – samo je jedna konstanta; Zastavu, čija god bila, čak i njihovu, Hrvati ne ističu.
U svibnju 1997. bio sam dvanaest dana u SAD. Preko Kluba Slavonaca u New Jerseyju imali smještaj kod naše dvije iseljeničke obitelji. Znate li koja je glavna stvar prestiža u SAD? Imati ljepši jarbol od susjeda od nehrđajućeg čelika u svom dvorištu na koji će objesiti američku zastavu. Ne treba ih vlast tjerati da ju istaknu za Dan američke nezavisnosti. Njima mnogima zastave ispred njihovih kuća vise na jarbolima preko cijele godine. Imaju kult Zastave i kult Vojske. Imaju ga jer vizija SAD-a iz 1776. još nije mrtva.
U nas stvari stoje ovako; Predsjednik Sabora Gordan Jandroković (o čijim vizijama zorno svjedoči njegovo `umjetničko ime`) prije dva dana izjavio je, citiram: `Milanović (dakle, ne Predsjednik Republike nego `Milanović`) od prvog dana ne prihvaća 30. svibnja kao Dan državnosti. Mi ćemo ga obilježiti`. Ja dodajem: A mi, hvala na pitanju – Nećemo! Uz Ispravak netočnog navoda: Ne `Milanović` nego više od 70% Hrvata od prvog dana ne prihvaća 30. svibnja kao Dan državnosti. A brojni koji jesu – odustali su.
Plenkovićeva tirada glasi: “Danas s ponosom slavimo Dan državnosti – dan koji simbolizira višestoljetne težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom… Na današnji dan prije 35 godina, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski i višestranački Sabor te je potvrđena i povijesna uloga Sabora kao čuvara hrvatske državnosti… Taj smo povijesni cilj ostvarili zahvaljujući viziji i vodstvu prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, te nesebičnoj žrtvi hrvatskih branitelja”. Ono, čisti `drug Kardelj`!
Za kraj. Da bi građani neke i bilo koje države slavili svoj Državni praznik dva su glavna preduvjeta. Prvi je da ta Država ispunjava njihova očekivanja kao njezinih državljana te poreznih i vojnih obveznika. Dakle, da se u njoj osjećaju slobodno, da zakoni vrijede jednako za sve, da je utemeljena na stvaranju novih vrijednosti, da su u njoj pod jednakim uvjetima svim građanima dostupni svi poslovi i svi položaji u državi. Da je Pravedna i Socijalna, Pravna i Poštena; da ne Rastjeruje nego da Okuplja svoje ljude.
Drugi važan preduvjet da bi se Državni praznik slavio je da on mora biti na Dan ključnog događaja vezanog za stvaranje te države. Ako je riječ o datumima nakon sloma bivše države takvi su: 25.lipnja 1991. godine, 7.listopada 1991. godine i 15. siječnja 1992 godine. Ili datum završetka Oluje koji je jedini iskreno i ozbiljno masovno prihvaćen. Mudra nacija odabrala bi 7. lipnja 879. kad je pismom Knezu Branimiru Papa Ivan VIII. – De facto i De iure priznao Hrvatsku kao državni politički subjekt. No, Mudrost i mi Hrvati – još smo na Vi.
Ali, dan kad je jedna politička stranka osvojila Parlamentarnu većinu, nametati kao Dan Državnosti; i to ona koja je duboko kompromitirala i samu ideju Hrvatske države, a Domoljublje srozala na `Lile` u Vukovaru, koja je pravomoćno osuđena kao zločinačka, a za čije potrebe dovršenja hrvatskog političkog sustava u jednopartijsko jednoumlje Hadezeov državni odvjetnik istražuje smije li gradonačelnik Zagreba dodijeliti novac nekim Udrugama… Ne, gospodo: 30. svibnja nikad Vam neće zaživjeti kao Dan državnosti!
Američki kolumnist Doug Larson (1926 – 2017) napisao je, citiram: `Razlog zašto ljudi svaljuju krivnju na prošlu generaciju je taj što postoji još samo jedan izbor`. A što mislite koji je razlog što ova država već 35 godina svaljuje krivnju na bivšu državu? Isti! Upiranje prstom u drugog puno je jednostavnije od zagledati se u sebe u ogledalu. To nikad i nikom nije lako. Ali bez toga neće ići. Sve dok se ne dogovorimo što zapravo hoćemo – neće biti Ni nacionalnog konsenzusa Ni državnog praznika! Ostalo su laprdanja…
P. S. Pogledajte pažljivo ovu fotografiju. Zanemarite na tren činjenicu da su vam ove osobe poznate. Recite mi iskreno; kako biste opisali pogled kojim osoba B gleda u osobu A? Kao pun topline i naklonosti? Kao pristojnu uljuđenost? Kao distancirani respekt? Kao barem formalno uvažavanje? Ili kao `krvi ću ti se napiti prvom prilikom`. Inače, za osobu A koja ne slavi 30. svibnja glasalo je neposredno gotovo 1,2 milijuna građana. A za osobu B koja ga slavi, posredno, preko njegove stranke glasalo je gotovo upola manje. Tu je sva tajna hrvatskog Dana državnosti i zastava kojih nema…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.