
Stjepan Gašparović (HSS), kandidat koalicije HSS-SDP za župana vukovarsko-srijemskog, oglasio se objavom na Facebooku koju prenosimo integralno i u cijelosti:
Jednom davno, bila jedna bogata Slavonija. U njenom istočnom dijelu nalazila se Općina Šarengrad od 1.500 stanovnika. U Općini Šarengrad djelovala je vrsta poljoprivredne vlasničke zadruge srednjoeuropskog tipa – zemljišna zajednica.
Njeni vlasnici bili su mještani Šarengrada, svatko sukladno svom vlasničkom udjelu. Vlasnički udio mogao je imati samo onaj tko je imao kuću u Šarengradu, a vlasnički dio u zemljišnoj zajednici pisao se uz vlasništvo kuće. Dakle kuća s 1, 3, 15, 17 ili bilo koliko udjela u zemljišnoj zajednici. Udjele je bilo moguće prebacivati s kuće na kuću (prodajom ili na drugi način), ali kuća je morala bit u Šarengradu.

Zemljišna zajednica Općine Šarengrad imala je u svom vlasništvu 790 jutara pašnjaka u Šarengradskoj adi i 3 jutra oranice koji nisu bili u Šarengradskoj adi.
Ta privatna imovina mještana Općine Šarengrad nacionalizirana je 1947. godine. Šarengrad je sada selo od 350 stanovnika u sastavu Grada Iloka.
Šarengradska ada je od rata u privremenom graničnom režimu te će pogranični spor između Hrvatska i Srbije kad-tad završiti i na međunarodnoj arbitraži. Pitanje povrata zadružne imovine (korisno i za rješavanje graničnog spora) Hrvatska ne otvara. Čak mi se čini da bi trenutna državna vlast radije izgubila državni teritorij, nego otvorila pitanje povrata zemlje seljačkim zadrugama.
Krenuo sam od Šarengrada jer je Šarengradska ada, koja je riječni otok, najjednostavnija zemljišna zajednica koja nije imala potrebu čak ni za izgradnjom ograde. Eventualno zajednička organizacija skele. Druge zemljišne zajednice morale su održavati ograde pašnjaka, odlučivati o korištenju oranica pa i uzgoju i sječi šuma ako su ih imale.
Drugi razlog zbog kojeg sam priču krenuo od Šarengrada je taj što je prije šest mjeseci na području Šarengrada na grofa Eltza prepisana gotovo sva šuma. To su učinile Država i Županija.
Treba li uopće vraćati zemlju stranim grofovima, jedno je važno pitanje. No kada se zemlja vraća bivšoj vlasteli prije nego što se vrati seljačkim zadrugama možemo se samo zapitati tko je tu lud?

Ako je Eltzov djed bio grof, a seljakov djed je bio zadrugar, zašto Eltz može biti grof, a seljak ne može biti zadrugar?
Nacionalizirana imovina zemljišnih zajednica (pašnjaci i oranice) u Vukovarsko-srijemskoj županiji, za samo dio sela za koje su dostupni podaci, iznosi:
Bošnjaci 1.218 jutara
Cerna 570 jutara
Gunja 598 jutara
Gradište 72 jutra
Posavski Podgajci 322 jutra
Šiškovci 249 jutara
Štitar 1.298 jutara
Rajevo Selo 160 jutara
Račinovci 395 jutara
Soljani 307 jutara
Đurići 268 jutara
Bapska 715 jutara
Berak 182 jutara
Bobota 398 jutara
Bogdanovci 106 jutara
Borovo 693 jutara
Bršadin 766 jutara
Čakovci 314 jutara
Ilok 917 jutara
Mikluševci 51 jutara
Mohovo 139 jutara
Opatovac 138 jutara
Petrovci 90 jutara
Sotin 275 jutara
Svinjarevci 140 jutara
Šarengrad 793 jutara
Tompojevci 182 jutra
Tordinci 310 jutra
Vera 95 jutara
Vukovar 174 jutara
Korog 310 jutara
Markušica 1.034 jutara
Otok 322 jutra
Gaboš 194 jutra
Rokovci 220 jutra
Ilača 400 jutara
Banovci 192 jutra
Novi Mikanovci 138 jutara
Ivankovo 1.400 jutara
Andrijaševci 178 jutara
Stari Mikanovci 1.135 jutara
Vođinci 240 jutara
Privlaka 780 jutara
Prkovci 173 jutra
Ostrovo 137 jutara
Stari Jankovci 150 jutara
Jarmina 80 jutara
Orolik 137 jutara

Napominjem da u Austriji zemljišne zajednice imaju u vlasništvu 25% površine države, a u Švicarskoj više od 30%. Kako država misli mati bogata sela i udružene poljoprivrednike kada zadružnu imovinu i dalje drži oduzetom i njome svakodnevno mešetari?
Obnovimo sustav zemljišnih zajednica gdje god je to moguće!!!

